Dnevni red

Broj:  01-04-7/21-VII
Mostar,  03.06.2021.godine

Na temelju članka 29. Statuta Grada Mostara („Gradski službeni glasnik Grada Mostara“ broj4/04, i „Službeni glasnik Grada Mostara“ broj 8/09),  članka  84. stavak 1., i članka 89. stavak 1. Poslovnika Gradskog vijeća Grada Mostara („Gradski službeni glasnik Grada Mostara“ broj 12/04) i Zaključka Gradskog vijeća Grada Mostara („Službeni glasnik Grada Mostara“ broj 8/21)

S A Z I V A M

Sedmu  redovitu  tematsku sjednicu Gradskog vijeća Grada Mostara, dana  10.06.2021.godine (ČETVRTAK), sa početkom u  10,00 sati u sali  Gradske vijećnice Grada Mostara (konferencijska sala broj 101) .
        
Za sjednicu predlažem slijedeći

DNEVNI    RED

1.    Regionalna DEPONIJA UBORAK-BUĐEVCI

PREDSJEDNIK
Salem  MARIĆ    

Rad novinara i prisustvo gostiju i posmatrača:
Po dolasku obavzna je registracija na prijavnici Vijećnice.
Za novinare, predstavnike medija, nevladin i međunarodna udruženja ; organiziran je „press room“ / „prostorija za medije“ u sali u prizemlju gradske Vijećnice, gdje je omogućeno video/audio praćenje zasjedanja.  
Fotografije i tv-kadrovi se mogu uzeti prije početka sjednice (prvih 5 minuta), dok će Predsjednik Vijeća i Gradonačelnik dati svoje izjave u 14:00h u „prostoriji za medije“, kada će biti prilika i za pitanja novinara.
Svi radni materijali za sjednicu u elektronskom obliku su dostupni na internet stranici Gradskog vijeća Grada Mostara: www.vijece.mostar.ba. Prenos sjednice uživo preko zvanične internet stranice i youtube kanala Gradskog vijeća Grada Mostara.

Zapisnik

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
HERCEGOVAČKO-NERETVANSKA  ŽUPANIJA
GRAD  MOSTAR
GRADSKO VIJEĆE
Broj: 01-04-319/21
Mostar, 06.07.2021. godine

Z A P I S N I K
sa 7. (tematske) sjednice Gradskog vijeća Grada Mostara održane dana 10.06.2021. godine u prostorijama Gradskog vijeća s početkom u 10,00 sati.
Predsjednik Vijeća Salem Marić je naglasio da se radi o 7. (tematskoj) sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara, sa samo jednom točkom dnevnog reda, Regionalna DEPONIJA UBORAK-BUĐEVCI a sve na temelju Zaključka Gradskog vijeća o sazivanju i održavanju tematskih sjednica.

Prije prelaska na Dnevni red Marija Soldo, tajnik Gradskog vijeća Grada Mostara izvršila je prozivku vijećnika i tom prilikom naglasila da sjednici od 35 vijećnika Gradskog vijeća nazoči 33 vijećnika.

Predsjednik Vijeća je zatim predložio,
DNEVNI RED
1. REGIONALNA DEPONIJA UBORAK-BUĐEVCI

O predloženom Dnevnom redu nije bilo rasprave i isti je jednoglasno usvojen.

Poslije usvajanja Dnevnog reda prešlo se na  raspravu.

Ad.1.) REGIONALNA DEPONIJA UBORAK-BUĐEVCI;
Uvodno izlaganje o ovo temi podnio je gradonačelnik Grada Mostara Mari Kordić koji je  istakao  da je ovo jedna od glavnih tema i gorući problem u Gradu čemu svjedoči veliki broj ljudi koji su nazočni na sjednici. Održan je veliki broj sastanaka u zadnja 3 mjeseca koje smo imali sa različitim akterima koji su uključeni u priču Deponije, komunali generalno.U prošlosti je propušten  dobar dio vremena kad se trebalo baviti  ovom temom.
Zatim je istakao kako i dalje treba ići  u tom pravcu da se i dalje odgovorno radi na najbitnijem problemu u Gradu Mostaru jer svi znamo  priču oko Deponije, znamo njen kapacitete, znamo šta moramo napraviti, vrlo su jasne i smjernice u kome smjeru treba ići. Posebno je istakao da mu je drago da imamo ovdje ljude koji su struka i da će prezentacije  biti takve, koje će otvoriti  nove perspektive i nove poglede i da će se zaključcima napravit jedan novi smjer kad je u pitanju komunala Grada Mostara. Nadam se da će planu prilagodbe koji će biti prikazan sukladno s tim svako odgovorno radit svoj posao i držat se zadanih rokova i ritmova, kako bi tema UBORKA, Deponije, generalno komunala Grada Mostara bila operativna tema. Smatram da imamo kapaciteta da u ovom sazivu Gradskog vijeća riješimo ovaj problem.

Poslije izlaganja Gradonačelnika Grada Mostara Maria Kordića, o stanju na Deponiji Uborak-Buđevac nazočne je upoznao direktor J.P  Deponija-Buđevac, Abdurahman Bećirović.

Abdurahman Bećirović, direktor J.P. Deponija-Buđevac  (Izvorno);
 Moje izlaganje će bit prožeto znači prikazom provedenih aktivnosti u cijeloj problematici od osnivanja JP Deponija pa do danas, s osvrtom na trenutnu situaciju, plan prilagodbe, finansijsko stanje i ostale aktivnosti. Zbog popunjavanja kapaciteta od odlaganja otpada na staroj deponiji Uborak, njenih loših sanitarnih uvjeta, Grad Mostar je dobio rješenje o odobravanju plana prilagođavanja i zatvaranja ove deponije koji je izdan od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma, koji se obavezao da će u skladu sa zakonom o upravljanju otpadom ispuniti minimum uvjeta za rekultivaciju i postupanje zatvaranja deponije Uborak i da će pristupiti postupku rješavanja zbrinjavanja komunalnog otpada na regionalnoj sanitarnoj deponiji za neopasan otpad putem Javnog preduzeća Deponija. Znači ovo gore naprijed govorim za staru deponiju Uborak d.d. Što je krajnji cilj federalne strategije upravljanja otpadom, odnosno federalnog plana upravljanja otpadom, Grad je osigurao glavni projekat zatvaranja stare deponije i sada treba pristupiti ishođenju odgovarajućih dozvola, a nakon toga izvođenju radova na zatvaranju ove deponije. Znate da gore trebaju ogromna sredstva, čak je struktura sanacije kao i za gradnju negdje oko 3.500.000 KM. Imajući u vidu navedene činjenice Gradsko vijeća Grada Mostara na svojoj 50. redovnoj sjednici 27.11.2007. donosi odluku o osnivanju javnog preduzeća za upravljanje komunalnim otpadom, koje će u narednom periodu poslovati pod nazivom JP Deponija d.o.o. Mostar, u daljem tekstu JP Deponija, koje će biti u 100%-om vlasništvu Grada Mostara. Ovoj aktivnosti Grada Mostara doprinijeli su uvjeti koje je ispostavila Svjetska banka, sve u cilju dobivanja povoljnih sredstava za rješavanje pitanja upravljanja komunalnim otpadom, odnosno za izgradnju savremenog centra u sklopu kojeg će biti i njegova obrada, odnosno selekcija i odlaganje. Uvjet Svjetske banke je bio da Javno preduzeće Deponija bude u 100%-om vlasništvu Grada. Na zahtjev Svjetske banke izgrađen je idejni projekat za izgradnju sanitarne deponije na istoj katastarskoj općini Vrapčići sa užom mikro lokacijom Buđevci, kojeg je u novembru mjesecu 2007. godine usvojilo Gradsko vijeće Grada Mostara. Kao što vam je poznato, vjerovatno su neki bili tad i u Vijeću koji su danas ovdje prisutni, znači taj projekat idejni je radio Projektni zavod Hercegovina. Na istoj sjednici donesena je odluka o izmjeni prostornog plana radi osiguranja planskih preduslova za izgradnju deponije. Pored toga na svoj 58. redovnoj sjednici Gradskog vijeća Grada Mostara, održanoj dana 21.05.2008. godine, Gradsko vijeće donosi odluku o utvrđivanju javnog interesa za predmetni lokalitet, odnosno proširenje Deponije Uborak-Buđevci, odluka broj 01-02-146/08. Nakon toga Odjel za urbanizam i građenje Mostar pokreće radnje za prikupljanje dokumentacije za izdavanje urbanističke saglasnosti, u sklopu koje podnosi i zahtjev za izdavanje okolinske dozvole od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma i pristupa izradi plana aktivnosti. Na temelju izrađenog plana aktivnosti, uz zahtjev za izdavanje okolinske dozvole 23.04.2009., Federalno ministarstvo okoliša i turizma dostavlja rješenje o odobravanju plana aktivnosti, donosi rješenje u kome se izdaje okolinska dozvola operateru JP Deponija 08.06.2009. godine, a koja se odnosi na Deponiju Uborak-Buđevci. Na temelju izdate okolinske dozvole i drugih dokumenata, Odjel za urbanizam i građenje izdaje urbanističku saglasnost 15.07.2011. godine. Možda ću ovdje malo pojasniti zašto je Odjel za urbanizam i građenje Grada Mostara izdao urbanističku saglasnost. Obzirom da je u federalnom ministarstvu došlo do jedne uredbe, gdje projektant mora biti certificiran, pošto projektni zavod nije bio znači certificiran nije mogao onaj, tražilo se da bude certificiran, a znamo da za sve kapacitete preko 10 tona okolinsku dozvolu izdaje federalno ministarstvo, a ko izdaje okolinsku dozvolu izdaje i ostalu dokumentaciju. Mi smo tada već onaj pokrenuli projekat putem Svjetske banke i znači sredstva su povučena i morali smo znači reagovat, mi smo tada podnijeli zahtjev kantonu, kantonalnom ministarstvu prostornog uređenja, kantonalno ministarstvo je to proslijedilo kao nije njihova nadležnost, Gradu Mostaru, i Grad Mostar je izdao onu urbanističku saglasnost. U međuvremenu Grad Mostar provodi eksproprijaciju i izvlaštenja parcela na kojima su projektovane buduće kasete tijela deponije za odlaganje otpada. Međutim, dolazi do zastoja iz razloga što vlasnici traže izvlaštenje i kuća koje nisu bile predmet eksproprijacije. Projekat izgradnje sanitarne deponije na lokalitetu Uborak-Buđevci, sortirnica sa pratećim objektima i plohama je finansirana putem Svjetske banke i to faze I i faze II.
FAZA I, SUPSIDIJARNI KREDITNI SPORAZUM – BROJ KREDITA 3672-1-BOS o prenosu kreditnih sredstava Dodatnog finansiranja po projektu upravljanje čvrstim otpadom finansiranom od strane Svjetske banke potpisan je između Vlade Federacije BiH - Federalnog ministarstva finansija i J.P.“Deponija“d.o.o. Mostar dana 10.12.2008. god. u visini 627.646,29 SDR što je ekvivalent 947.369,31 USD (I FAZA PROJEKTA).
FAZA II, SUPSIDIJARNI KREDITNI SPORAZUM 4540–BOS o prenosu kreditnih sredstava po drugom projektu upravljanja čvrstim otpadom finansiranim od strane Svjetske Banke potpisan je između Vlade Federacije BiH - Federalnog ministarstva finansija i J.P.“Deponija“d.o.o. Mostar dana 21.10.2009. godine u visini od 2,2 miliona SDR-ova, ekvivalent 3.510.000,00 USD. Javno preduzeće „Deponija“d.o.o. Mostar aplicira 2010. godine za IPA FOND sa projektom izgradnje reciklažnog centra. Ova aplikacija i program je prihvaćen, te je odobreno 2,5 miliona EUR-a. Ovome je prethodila aktivnost Vlada Federacije BiH koja je na 122. sjednici održanoj 04. 11. 2009. godine donijela ZAKLJUČAK kojim se usvaja lista odobrenih projekata IPA fondova za 2010. godinu, među kojima je i ovaj projekt J.P.“Deponije“ d.o.o. Mostar (Broj 855/2009), koji predviđa izgradnju reciklažnog centra, koji se sastoji iz dva dijela: a) građevinskog - izgradnja hale za reciklažu i b) nabavka i instaliranje opreme za reciklažu.
Sporazum IPA Granta EC TF011456 potpisan je između Vlade Federacije BiH i J.P.“Deponija“ d.o.o. Mostar dana 07.09.2012. godini u visini 2.345.142,00 EUR, a implementirao se posredstvom Svjetske banke. Projektima je upravljao PMU (Project Management Unit), to je jedinica znači za upravljanje projektom koja je bila u okviru Federalnog ministarstva okoliša i turizma, a implementator je bio PIT TIM formiran unutar JP “Deponija“d.o.o. Mostar.
Po Programu podrška regionalnim centrima za upravljanje otpadom i regionalnim sanitarnim deponijama za upravljanje komunalnim otpadom u F BiH, preduzeću JP Deponija dodijeljena su finansijska sredstva od strane federalnog ministarstva u iznosu 264.706,00 KM, ugovor broj taj i taj, od 04.12.2017. godine.
Početak rada Deponije i problemi vezani za gradnju.
Obzirom na uvjete korištenja odobrenih kredita od Svjetske banke i na osnovu izdate dokumentacije Grad Mostar, odnosno JP Deponija počinje radove na izgradnji nove deponije Uborak-Buđevci. Na zahtjev firme „Generalservis“ Sarajevo kao jednog od dioničara stare deponije Uborak d.d., Federalni inspektor/Federalna uprava za inspekcije poslove, poništava izdatu dokumentaciju smatrajući Grad Mostar/Odjel za urbanizam i građenje/nenadležnim, nakon čega zajedno sa projektom (idejnim i glavnim) urađenim od strane licencirane firme IPSA Sarajevo, Grad Mostar uz ostalu potrebnu dokumentaciju podnosi zahtjev Federalnom ministarstvu prostornog uređenja za izdavanje urbanističke saglasnosti (18.02.2013. godine). Uz potpunu i valjanu dokumentaciju Federalno ministarstvo prostornog uređenja izdaje Gradu Mostaru Urbanističku saglasnost Br: UPI/03-23-2-54-13 ID 24.07. 2013. godine. Međutim, „Generalservis“ koja ima vlasnički udio u staroj deponiji Mostar pokreće upravni spor protiv rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja kod Kantonalnog suda u Sarajevu, a sud poništava rješenje i vraća predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. Kako na federalnom nivou ne postoji Zakon o legalizaciji izgrađenih objekata, obzirom jeli da smo mi imali podršku od pokojne direktorice jeli u Svjetskoj banci Tim lidera Vesne Frančić, znači obzirom da smo sredstva povukli, da mi radimo znači na projektu da ga realiziramo, rekli smo da ćemo u hodu znači izdejstvovati ovu svu potrebnu dokumentaciju, Federalno ministarstvo prosljeđuje predmet Gradu Mostaru na rješavanje. Grad Mostar vraća predmet Federalnom ministarstvu, smatrajući da nema nadležnosti za postupanje, tako da je ishod ponovni zastoj. Federalno ministarstvo okoliša i turizma svojim aktom Br: UP-I 05/02-23-11-69 1/13 od 14. 11.2013. god., donosi Rješenje o zatvaranju općinske deponije „Uborak“ na lokalitetu Vrapčići b.b. Mostar, kojom upravlja J.P. „Uborak“ d.d. Mostar, koji definira da se dana 13.07. prestaje odlaganje komunalnog otpada na odlagalištu Uborak. Suočena sa ovakvim činjenicama, Vlada Federacije BiH daje saglasnost Gradu Mostaru da vrši privremeno odlaganje komunalnog otpada na lokaciji Uborak-Buđevci u naselju Vrapčići kod Mostara od 01.08.2014. god., jer dana 31.07.2014 god prestaje odlaganje komunalnog otpada na odlagalištu „Uborak“ d.d. Mostar, zbog zatvaranja iste ( Sl. novine FBiH br 59/14 od 23.07. 2014. godine). Na temelju ove Odluke o davanju saglasnosti za privremeno odlaganje komunalnog otpada Grad Mostar – Gradonačelnik, dana 23.07.2014. god. donosi UPUTSTVO Br:02-25-11741/14 kojim se propisuje način poduzimanja neophodnih radnji kako bi se nesmetano osigurao prihvat, recikliranje i odlaganje komunalnog otpada od strane JP “Deponija“ d.o.o. Mostar. Nova deponija je bila građevinski i tehnički spremna za početak rada i odlaganje otpada je započelo 01.09.2014. godine. Evo vidite znači koliko treba, mada smo imali znači tad i sredstva i sve ostale preduvjete, znači od 01.01.2009. do 01.09.2014., znači skoro 5 i po godina je to znači dok smo počeli sa radom, dok smo implementirali projekat. Znači to je stvarno dug jedan proces, a ovo govorim eto radi ranijih diskusija jeli koliko treba vremena za ovakav jedan projekat i aktivnost.
U cilju izdavanja potrebne dokumentacije Federalna vlada je 10.09.2015. donijela ODLUKU o prenosu nadležnosti sa Federacije Kantonalnom ministarstvu prostornog uređenja HNK za okončanje postupka donošenja odobrenja za građenje Regionalne Deponije krutog otpada u Mostaru, koja je objavljena dana 18.09.2015. godine (Sl. novine FBiH 72/15). Tokom implementacije projekta, a u skladu sa potpisanim sporazumima, svaku fazu gradnje i ugradnju opreme praćeno je uredno izrađenim zapisnicima koji su dostavljeni MONITORING TIMU FEDERALNOG MINISTARSTVA OKOLIŠA I TURIZMA. Dana 01.10.2014. godine, odmah po početku rada regionalnog odlagališta čvrstog/komunalnog/ otpada Uborak-Buđevci Federalno ministarstvo okoliša i turizma izdaje Rješenje o obnovljenoj okolinskoj dozvoli Broj: UPI 05/2-23-11-47-2114 SN od 17.09.2014. godine. Na temelju odluke Vlade F BiH o prenosu nadležnosti Ministarstva građenja i prostornog uređenja dana 29.01. načelno odobrenje se izdaje za složenu građevinu regionalna deponija krutog otpada i dana 19.02. rješenje o odobravanju legalizacije izgrađenog objekta složene građevine regionalna deponija krutog otpada FAZA I. Dana 14.05.2018. isto ministarstvo donosi rješenje o izmjeni i dopuni rješenja načelnog odobrenja za gradnju složene građevine regionalna deponija krutog otpada i rješenje o legalizaciji izgrađenog tijela deponije dva, FAZA II složene građevine regionalna deponija krutog otpada Uborak-Buđevci u Mostaru. Ovo ministarstvo dana 03.09. izdaje rješenje o odobrenju građenja za pumpnu stanicu, u daljem tekstu prečistač za povrat filtara u lagunu i upotrebne dozvole za FAZU I i II, rješenje broj od 10.04.2019. Pored navedenog  JP Deponija osigurala je sva potrebna vodna akta izdata od strane Agencije za vodno područje Jadranskog mora, mislim to je za Grad Mostar jer sve vode idu na Grad Mostar, vodna saglasnost na projektnu dokumentaciju za izgradnju dijela objekta složene građevine regionalne deponije 23.12.2015., vodna saglasnost na projektu FAZA II, broj taj i taj, od 11.07.2018., i vodna saglasnost na projektu FAZA III, znači postrojenje za tretman procjednih voda, to je prečistač.
Realizacija obaveza iz okolišne dozvole. JP Deponija tokom svog rada ispunjava sve obaveze koju se definirane okolišnom dozvolom, koja je istekla 15.12. i nije produžena kako znamo.
Monitoring tokom cijelog perioda važenja okolinske dozvole JP Deponij je redovno vršila, svih sastavnica okoliša koje je njome definiran, o čemu su redovno izvještavane nadležne institucije, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Federalan uprava za inspekcijske poslove, Agencija za vodno područje Jadranskog mora, Fond za zaštitu okoliša  Federacije,  Ministarstvo trgovine i turizma i zaštitu okoliša HNK-a. Sva mjerenja je vršio i o tome izdao izvještaje o mjerenju ovlašteni i akreditirani pravni subjekt Zagrebinspekt d.o.o Mostar 2014., odnosno TQM d.o.o. Lukavac od 05.
U tom smislu vršena su sljedeća mjerenja:
1. Kvalitet zraka (Na svim mjernim mjestima ispitani parametri kvalitete zraka zadovoljavali su zahtjeve propisane Pravilnikom o načinu vršenja monitoringa kvalitete zraka i Okolišnom dozvolom).
2. Kvalitet voda rijeke Neretve (Na temelju rezultata provedenih ispitivanja zaključeno je da deponija krutog komunalnog otpada JP DEPONIJA doo Mostar nema utjecaj na kvalitetu rijeke Neretve odnosno da infiltracija iz deponije, ako i postoji, nema utjecaja na kvalitetu rijeke Neretve).
3. Sastav voda u laguni za procjedne vode (Rezultati ispitivanja fizikalno-hemijske analize ove vode ukazuju da vrijednosti većine parametara ne zadovoljavaju kriterije efluenta za površinske vode i sustav javne kanalizacije, ali se otpadna voda iz lagune ne ispušta u okoliš, već se na nju primjenjuje proces recirkulacije) Znači filtrati i otpadne vode onaj idu iz tijela deponije u lagunu i oni se ponovo vraćaju, znači pumpama se vraćaju na tijelo deponije, a jedan dio isparava, oko 30%, i ti je jedan cirkularni proces, a znamo znači strukturu samog tijela deponije, znači gdje imamo jeli foliju, geomembranu, geokompozit, itd., koji su nepropusni, tako da apsolutno ne može doći do prodiranja vode znači u tlo.  
4. Sastav voda u separatoru (Sva ispitivanja fizikalno-hemijskih parametara su utvrdila da svi ispitivani parametri zadovoljavaju granične vrijednosti).
5. Sastav voda u biojami (Sva ispitivanja su utvrdila da svi ispitivani parametri zadovoljavaju granične vrijednosti).
6. Mjerenje dnevne buke (Sva ispitivanja su utvrdila da svi ispitivani parametri zadovoljavaju granične vrijednosti).
7. Mjerenje noćne buke (Sva ispitivanja su utvrdila da svi ispitivani parametri zadovoljavaju granične vrijednosti).
8. Mjerenje piezometara (Sva ispitivanja su utvrdila da svi ispitivani parametri zadovoljavaju granične vrijednosti).
9. Mjerenje deponijskih plinova (Sva ispitivanja su utvrdila da svi ispitivani parametri zadovoljavaju granične vrijednosti).
Važno je napomenuti, da su tijela deponije i FAZA 1 i FAZA II, kao i laguna, vodonepropusni, što sam jeli maloprije kazao, kako sa donje strane tako i sa bočnih strana, kako bi se spriječio doticaj sa tlom i vodom.
Prečistač procjednih voda. U cilju rješavanja prečišćavanja procjednih voda JP „Deponija“ d.o.o. Mostar je osigurala RJEŠENJE ZA ODOBRENJE ZA GRADNJU ZA PS za povrat filtrata iz lagune na deponiju, lagune za procjedne vode deponije i Uređaj za tretman filtrata objekta složene građevine „Regionalne deponije krutog otpada u Mostaru“ FAZA III.
JP „Deponija“ d.o.o. Mostar je aplicirala na projekat Globalnog okolišnog fonda (Projekt kontrole okolišnog zagađenja Jadranskog mora (I)) za prečistač procjednih deponijskih vodafiltrata, koji bi tretirao filtrate sa sadašnje, stare i buduće deponije, kombinovanim sistemom separacije i reverzibilne osmoze. Isti joj je dodjeljen i projekt potpisan 10. septembra 2014. godine između Bosne i Hercegovine i Međunarodne banke za obnovu i razvoj u funkciji Agencije za implementaciju Globalnog fonda za zaštitu životne sredine (GEF). Bosni i Hercegovini je dodijeljeno 2,44 miliona USD, a projekat se provodio u periodu od 2014.-2019. godina. Prema Sporazumu za implementaciju projekta u BiH upravljanje istim povjereno je Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a JP „DEPONIJA“ d.o.o. je formirala implementacijski tim (PIT). Projekt je po sporazumu zatvoren 15.02.2019. godine, a o rezultatima istog Grad Mostar je upoznat na proširenoj misiji Svjetske banke i učesnika 06.02.2019. u Mostaru. Ovaj projekat nije implementiran, ali ne krivnjom JP „Deponija“ d.o.o. Mostar. U sklopu ovog projekta bilo je predviđeno:
1. PROJEKTOVANJE I IZGRADNJA POSTROJENJA ZA PREČIŠĆAVANJE PROCJEDNIH VODA NA SANITARNOJ DEPONIJI „UBORAK-BUĐEVCI“ U MOSTARU;
2. PROVOĐENJE OKOLIŠNOG MONITORINGA PRIJE I POSLIJE PUŠTANJA U RAD POSTROJENJA ZA PREČIŠĆAVANJE PROCJEDNIH VODA IZ SANITARNE DEPONIJE;
3. USLUGE NADZORA ZA IZGRADNJU POSTROJENJA ZA PREČIŠĆAVANJE PROCJEDNIH VODA NA SANITARNOJ DEPONIJI „UBORAK-BUĐEVCI“ U MOSTARU.
Detaljni i obrazloženi razlog nerealizacije sa pratećom dokumentacijom nalazi se u arhivi, a također dostavljeno je i Gradu Mostaru, znači analiza komplet ovog projekta.
Trenutno stanje: Trenutno javno JP Deponija nalazi se u jednoj nezavidnoj situaciji, obzirom na limitiranost kapaciteta za odlaganje komunalnog otpada vrlo je izvjesno da za cirka 4 mjeseca ovo preduzeće neće biti u mogućnosti primati, odnosno zbrinjavati otpad, tako da je neophodno jako brzo reagovati i iznaći rješenje ovog problema. Kao što ste već upoznati, u planu prilagođavanja navedena je varijanta izgradnja dodatne ćelije kao prijelaznog rješenja. Obzirom da je Grad Mostar izdvojio značajna sredstva i izvršio eksproprijaciju zemljišta na trenutnoj lokaciji deponije bio bi obezbjeđen prostor za zbrinjavanje u narednih 30 godina. Iz izvoda izmjene dopune prostornog plana Opštine Mostar, govorim o nekadašnjoj Opštini Mostar, vidljivo je da na lokaciji prostor za proširenje deponije Uborak planiran južno i zapadno od postojeće deponije i prostirao bi se na površini od cirka 260.271 metar kubni. Znači to je negdje 26 hektara znači po prostornom planu. Prema Odluci o provođenju prethodnog prostornog plana, Službeni glasnik Mostar broj 11/90, Odluci o prostornom planu, Službeni glasnik 11/90, predmetni lokalitet za proširenje nalazi se na površinama specijalne namjene, sa režimom zabrane gradnje. Kroz ovu izmjenu prostornog plana za predmetni lokalitet iz režima zabrane građenja isti se mijenja u režim gradnje trećeg stepena, što podrazumijeva da se građenje vrši na osnovu prostornog plana i parcelizacije. Ovdje ja imam onaj stručno mišljenje, znači dokumenat javni od Zavoda za prostorno uređenje, koji to potvrđuje ove navode koje sam ja sad rekao, znači gdje se kaže da je predmetna lokacija za proširenje deponije iz režima zabrane građenja uvedena izmjenom prostornog plana u režim gradnje trećeg stepena, vidljivo koliko zauzima, 260.271 metar kubni ili 26 hektara, itd. Znači ništa ne govorim napamet, sve iz dokumenata javnih.
Međutim, ako bi se odlučilo da je neophodno obezbjediti novu lokaciju, opet moramo imati u vidu, kao što sam napomenuo, da taj proces u najboljem slučaju traje 5 ako ne i do 7 godina i da Grad Mostar mora imati neko prijelazno rješenje. Ali tu se suočavamo mi sa problemom finansija jer kako znate trenutno se na deponiji zbrinjava otpad samo iz Grada Mostara, a gradska komunalna preduzeća ne izmiruju svoje obaveze, trenutno duguju 1.200.000,00 KM. I ovaj dug je otprilike iz godine u godinu, eto od 2014., znači od 800.000,00 KM do 1.200.000.00 KM. Znači ja stvarno pitam kako mi radimo bez novca, znači na ovo sve fakturisano mora se platit PDV-e i ostalo, moraju se održavat objekti i mora se raditi po mjerama znači iz okolišne dozvole, a bez para!? Ja stvarno sam sebe pitam kako smo dosad opstali.
Osim toga Grad Mostar je dobio tužbu protiv „Deponije“, prema kojoj je trebalo isplatit iznos takse za ekologiju koji nije naplatio znači ni marke, a Grad Mostar je tužio nas za nekih 400 i nešto hiljada jer u okviru znači cijene kalkulacije ima ekološke takse 5 KM i ona nije nikad plaćena od strane „Parkova“ i normalno mi kad naplatimo mi prebacimo, nemamo iz kojih drugih sredstava prebaciti jer ne vrše isplatu na osnovu znači mišljenja gospođe Nevenke, uposlenice Grada, jeli interne revizije. Da stvar bude gora, prestankom prijema otpada iz općina i gradova van Mostara prihod ovog preduzeća se prepolovio, obzirom da su ove općine redovno izmirivale svoje obaveze bili su osnov financijske održivosti JP Deponije d.o.o. Mostar, tako da u ovom momentu zaista je teško izmirivati i osnovne tekuće obaveze. Znači mi smo imali ugovore sa gradom Ljubuškim, sa gradom Širokim Brijegom i sa Grudama i oni su negdje dovozili znači dnevno, odnosno u vrijednosti negdje mjesečno 50.000,00 KM, ali su stvarno čim im se uspostavi faktura odmah sutradan plaćali i to je znači obezbjeđivalo našu održivost, znači do prošle godine kad su počele ove blokade i kad smo prestali znači primati otpad od ovih gradova, odnosno opština. Pored svega navedenog cijena koju Deponija naplaćuje za zbrinjavanje otpada svojih partnera je nerealna i daleko ispod cijene koju naplaćuje bilo koja deponija u BiH. Znači ova cijena je, također i prikupljanje, znači negdje oko čini mi 2 i po marke, plus PDV-e, po članu obitelji, a gore je 25 maraka, i ovo je cijena od prije 13 godina kad ju je Gradsko vijeće donijelo, znači od 2008. godine mi primjenjujemo tu cijenu, a možete mislit cijene ostalih artikala koliko su otišle za ovih 13 godina, a mi i sad znači tu cijenu primjenjujemo. Na ovaj način znači preduzeće ne može normalno funkcionisat, ukoliko ne dođe do znatnih promjena Grad neće uskoro imati gdje da odlaže otpad. Moram još napomenuti, da u slučaju da se odluči graditi dodatna kaseta do iznalaženja konačnog rješenja, prema idejnom projektu procijenjena vrijednost iznosi 950.000,00 KM, a ta aktivnost zahtijeva i vrijeme. Kao javno preduzuće Deponija podliježe Zakonu o javnim nabavkama, to znači da od momenta objavljivanja tendera, pa do potpisivanja ugovora, može proći 3, 4 mjeseca i smatram da je ovo problem svih nas i da zajedno trebamo iznaći što bolje rješenje za rješavanje trenutne situacije. Znači ne može se ovaj problem komunale riješiti bez, to je jedan složen proces, koji zahtjeva jedan sveobuhvatni i jedan efikasan pristup, znači kako onaj od smanjenja znači izvora izlaganja, od kuće znači pa do deponije, mora imati znači jedan nadzor, znači ne možete vi, znate kakva je kod nas situacija u Gadu sa odlaganjem smeća, da je najviše smeća pored onaj kontejnera i šta će mislim ono preduzeće koje se bavi prikupljanjem i dovozom gore na Deponiju, pokupi to i zajedno to gore doveze i mi to u sortirnicu istresemo jeli i moramo imati dva ili tri čovjeka znači da ne bi istresli u taj koš prihvatni sve od smeća jer onda dolazi do onaj oštećenja jeli normalno određenih dijelova ona sortirnici i onda to stvara zastoj, jeli nekad se zna desiti i po 7 do 10 dana. Znači treba i tu, znači treba apsolutno sistem komunale uskladiti, reorganizirati, pogotovo recimo onaj treba zaštititi znači od, evo jednim dijelom su zaštićeni, međutim znamo svi da kontejneri imaju onu ručku jeli za otvaranje i zatvaranje, međutim niko to ne radi, prvi ja jeli, mislim to je naša navika i praksa jer kao prljavo je jeli, i svojevremeno znači padne kiša i možete mislit kad se smeće ne odveze ili kad onaj sunce ugrije dolazi do fermentacije, hemijske reakcije, i kao takvo smeće dođe gore na Dponiju, onda je to katastrofa. Znači ja ne znam, ali treba naći znači načina, znači ovo je jedna karika, znači treba riješiti apsolutno ponovo sistem, znači prihvatljiv, kako znači prihvat onaj prikupljanja i dovoza, tako i gore znači na Deponiji, znači samo tako, jer iskakanjem bilo kojeg aktera iz ovoga lanca svi su znači gubitnici na neki način.

Poslije izlaganja Abdurahmana Bećirovića Gradskom vijeću Grada Mostara su se obratili   predstavnici ENOVE, koji su prezentirali plan prilagodbe Deponije Uborak-Buđevci,.

Mahir Hadžiabdić, predstavnik ENOVA-e, (Izvorno);
Na početku ću ja samo da dam jedno uvodno, vrlo kratko uvodno izlaganje vezano za ovaj projekat koji je danas predmet prezentacije, odnosno predmet rasprave, a onda će moj kolega Admir Mešanović, on je diplomirani inžinjer građevine, on je vodio projektni tim kompletan koji je radio na ovom projektu. Drago mi je da je ovdje i gospodin Stjepan Matić znači iz sektora za okolišne dozvole Federalnog ministarstva okoliša i turizma, koji vodi ovaj upravni postupak. Ja sam Mahir Hadžiabdić, po zanimanju sam diplomirani biolog, čitav svoj život radim na implementaciji projekata iz oblasti zaštite okoliša, u posljednjih 20 godina isključivo projekte iz oblasti upravljanja otpadom. Čuli smo direktora, on je iznio sve probleme koji prate Deponiju, uključujući znači i finansijske probleme, ja smatram da smo mi pronašli jedno dobro rješenje, ustvari trasirali jedan put i definisali jedan koncept rješavanja ove Deponije Uborak-Buđevci u Mostaru. Rješavanje ovoga pitanja na prvom mjestu se mora bazirati na zakonskoj legislativi, to je na prvom mjestu, na drugom mjestu mora zadovoljavat interese svih zainteresiranih strana, znači kako lokalne zajednice, tako Grada Mostara jer stvarno pitanje otpada turističkog grada je vrlo važno pitanje, to ne moram govorit, zatim time HNK-a također rješava svoje probleme, ali i federalni organi. Zašto federalni organi? Pa zbog toga što su oni nadležni za izdavanje pojedinih dozvola, odobrenja, itd. Prema tome, ovaj projekat ovdje koji je danas pred vama, znači zadovoljava sve strane. E sada ću ja vrlo ukratko objasnit zašto. Zakonodavac je predvidio postojanje deponija, neuređenih deponija na prostoru F BiH, tako je slično i u RS-u, a ta dokumentacija, ti zakoni, još davno doneseni 2003. godine, oni su utemeljeni na direktivama EU-a u to vrijeme, vremenom su se prilagođavali, jedan dio je prilagođen, drugi dio nije, itd. Zakonodavac je znači u članu 55 zakona o upravljanju otpadom predvidio izradu plana prilagođavanja. Znači šta on znači? On znači da se riješe pitanja negativnih utjecaja na postojećim deponijama i da se one prilagode normalnom korištenju radi kasnijeg konačnog njenog zatvaranja. Naravno da mi rješavamo samo jedan segment u oblasti upravljanja komunalnim otpadom kroz ovo, mora se u gradu Mostaru kao i svugdje na svim drugim mjestima uspostavit tkz. integralni sistem upravljanja otpadom, koji poznaje i naša federalna strategija, ona jeste istekla sad, već evo se završava izrada nove i mi radimo na toj strategiji, ustvari tu nema ništa posebno novo ni značajno, znači to su one stvari koje se dešavaju u zemljama EU-a, samo nama treba prostor, vrijeme, novac, a najvažnija je volja, da krenemo u taj postupak. Plan prilagođavanja, njegov sam sadržaj, je definisan pravilnikom,, znači mi isključivo moramo ispoštovati pravilnik koji definiše sadržaj plana prilagođavanja i vama će Admir kasnije reć šta to podrazumijeva, ali utjecajima, govori se o prevazilaženju tih utjecaja i govori se o nekakvim konačnim rješenjima. Federalno min ministarstvo okoliša i turizma u upravnom postupku odobrava plan prilagođavanja, znači ministarstvo odobrava proces, jedan proces u koji treba da uđe grad Mostar. Nakon izrade plana prilagođavanja, znači on u sebi sadrži globalno sve aktivnosti i sve globalne mjere koje se moraju poduzeti, odnosno koje projektant mora poduzeti u izradi projektne dokumentacije za zatvaranje postojeće deponije. Znači ne smijemo nikako zaboraviti, da postoji stara deponija, nikad niko nije ni govorio ni istraživao koliko koja utječe na okoliš, a svi kažemo utječe baš ova regionalna, ne znamo mi to, to je vrlo teško ustanovit, mi smo radili dodatne piezometre, itd., vršili uzorkovanje vode, koristili stara mjerenja, koristili nova mjerenja, da bismo uspjeli nekako, međutim nemoguće je. Ali šta je urađeno- Grad Mostar je uradio dobar posao i ima urađen glavni projekat sanacije stare deponije. Prema tome, realizacijom i implementacijom toga projekta rješava se pitanje stare deponije, koja ima sigurno utjecaj na okoliš jer je ona jednim dijelom adekvatno zatvorena, a jednim dijelom nije. Procijedne vode sa te deponije se moraju prihvatiti u prečistač za prečišćavanje procijednih voda na novoj deponiji i na takav način riješiti onaj najteži i najgori problem, problem procijednih voda. Znači to je ono što nama dolazi u čaši na našem stolu. Znači samo da kažem kako idu koraci, kako idu dalje koraci. Nakon odobravanja plana prilagođavanja znači pristupa se izradi studije izvodljivosti za sanaciju ove deponije. Zaboravio sam napomenuti, uporedo sa ovim procesom predviđeno je, drugačije to nikako ne može, iznalaženje nove lokacije od strane Grada Mostara i izgradnje savremenog centra za upravljanje otpadom, koji će podrazumijevat, ono što sam maloprije rekao, integralni sistem upravljanja otpadom, znači da se sve selektira, da se sve plasira, dali u vidu energije, poluproizvoda, proizvoda, itd., znači što će imat svoju komercijalnu vrijednost. Na tim principima se bazira upravljanje otpadom u svim razvijenim zemljama, a ja ne vidim razloga zašto to ne bi bilo i ovdje u Mostaru. Prema tome, znači nakon izrade plana prilagođavanja radi se ta studija izvodljivosti, znači da se vidi ekonomska opravdanost, itd., nama su postavljali pitanja zašto niste u planu stavili finansijski dio, pa nismo ga ni mogli stavit jer ima parametar u sadržaju plana koji to ne predviđa, a i nemoguće je, to je čista avantura da neko u planu definiše koliko će šta koštat, jer imamo kasnije znači prvo tehnološka rješenja, pa imamo ovaj sistem javnih nabavki, pa hoćemo li skuplje ili jeftinije ili ćemo kvalitetnije, manje kvalitetno, itd., ja smatram da u procesu upravljanja otpadom treba primjenjivati najsvremeniju tehnologiju koja je danas. Znači danas u Njemačkoj imate pogona koji su zastarjeli jer su nekad prije 30 godina izgrađeni, pa se mijenjaju. Prema tome, zašto da se vraćamo nazad, hajmo naprijed. Postojeća oprema na Deponiji, znači ima sortirnica, itd., mislim ja moram priznat da je ona na vrlo niskom tehnološkom nivou, mislim da ne obrazlažem zašto. Druga stvar koja je vrlo važna, znači procenat selektitranja otpada je vrlo nizak, znači selekcija otpada znači smanjuje količine za odlaganje, to su temeljni principi direktive o otpadu, znači smanjiti količine za odlaganje, to je vrlo jednostavno reć ali to treba uradit. Znači morate imat tehnologiju koja to ovaj podrazumijeva. Znači studija, zatim se radi idejni projekat i sva potrebna dokumentacija, uključujući urbanističku saglasnost, kasnije glavni projekat ili građevinska dozvola, itd., za sanaciju postojeće deponije, a istovremeno znači ovo sve radimo u cilju smanjenja negativnog utjecaja i u cilju zatvaranja te deponije na toj lokaciji, a otvaranje nove deponije. Mi smo ovdje se referirali na period otprilike od nekih 5 godina da bi se to moglo uradit, ne postoje nikakva zakonska ograničenja znači da to traje u tom periodu jer ipak je to, evo direktor je maloprije pomenuo, složen je to proces, posebno izrada projektne dokumentacije, ishođenje dozvola, itd., to odnosi 2/3 vremena, a 1/3 je gradnja i provođenje procedura javnih nabavki, itd. Prema tome, znači da ja sa tim završim, znači radi se o sanaciji deponije, znači potpunoj eliminaciji negativnog utjecaja, ima tamo, u planu je predviđeno šta sve treba da se uradi, to zadovoljava lokalnu zajednicu koja se buni, ljudi se možda i opravdano bune jer postoje stvari koje su nedopustive u njihovoj lokalnoj zajednici. Prema tome, znači mi trebamo riješit pitanje deponije da bude na ekološki prihvatljiv način, a u međuvremenu radit na otvaranju nove lokacije, koliko ja znam Grad Mostar je poduzeo aktivnosti, mi smo im radili sadržaj studije za odabir lokacije, to ide studija, prvo se mora ovaj uradit odgovarajuća studija, znači sa svim ispitivanjima, geološkim, geomehaničkim, hidrogeološkim, itd., i ekonomskim, i da se onda kaže „e ova lokacija je prihvatljiva za Grad Mostar, ne mora ona biti najjeftinija, ali može biti najbolja, dali sa aspekta ovaj ekologije ili ekonomskog aspekta, to je sad drugi par cipela. Evo ja sam pokušao da vam koliko toliko približim ovu problematiku, a moj kolega Admir će vam sad prezentirat sam plan prilagođavanja i sve ovo što je u njemu napisano.

Admir Mešanović, inžinjer građevine voditelj projektnog tima ENOVE (Izvorno);
Ja sam Admir Mešanović, diplomirani inžinjer sam građevine, zaposlen sam u ENOVI od 2010. i od tog dana, pa evo do danas, bavim se pitanjima upravljanja otpadom i projektima, kako projektima tako i studijama zaštite okoliša. ENOVA je licencirana i nalazi se na listi nositelja izrade ovih dokumenata i moram vam reći da evo moje noge i ja sam bio na sve jednoj deponiji u Federaciji, kako opštinskoj deponiji, tako i na regionalnim deponijama i iznijet ću vam kasnije neke primjere na koji način se radi na drugim regionalnim deponijama i koji je to nivo, trenutni nivo rada regionalne deponije Uborak u odnosu na ostale regionalne deponije koje trenutno se tako kao i vode. Dakle, plan prilagođavanja kako sam naziv vam govori da je to neki plan, dao je idejno rješenje koje ima svoje zakonsko utemeljenje. Urađen je na osnovu pravilnika koji je definirao sadržaj plana. Ovdje na sadržaju ja nisam prikazao kompletan taj sadržaj koji smo mi obradili detaljno u našem dokumentu, ja se nadam da ste svi imali prilike da pogledate taj dokument i nadam se da nakon ove moje prezentacije ćete imat nekih komentara, primjedbi, sugestija jer nakon ove prezentacije mi ćemo onaj izvršiti korekciju plana, u skladu sa već dostavljenim komentarima stručne komisije koju je imenovalo Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Nama su dostavljeni svi ti komentari, mi smo odgovorili na iste i evo čekamo zaključak i ovu javnu raspravu da možemo finalizirat taj plan, a nadam se i usvojiti. Dakle, bit će govora u uvodu o zakonskom utemeljenju, opis postojeće deponije i lokacije, tu bi se kratko samo osvrnuo zato što ja vjerujem da svi znate gdje se nalazi deponija i kakvo je trenutno stanje i koji su to objekti izgrađeni već tamo, s posebnom pažnjom osvrnuo bih se na opis okoliša, postojeće stanje i trenutnih utjecaja, dao bi opet isto jaku bitnu stvar kod opisa predloženih mjera koje smo jeli predložili u planu, i dinamiku kojom je nešto planirano da uradimo u narednom periodu. Dakle, već sam rekao, izrada plana prilagođavanja usklađena je, urađena je na osnovu zakona o upravljanju otpadom, član 55, taj član 55 iz 2003. godine, evo možete vidjeti ovdje, ja sam okružio to iz zakona, da se zadaje da se izradi plan prilagođavanja za deponije koje se zatvaraju i rok je dat u 3 godine. Međutim, 2009. godine donesene su izmjene i dopune koje su poništile stav 1, stav 2, stav 3 i stav 4, i rekle da se mora samo uraditi plan prilagođavanja, a s tim da je i ukinut taj rok. Dakle, ovaj rok od 3 godine on je ukinut po ovim izmjenama i dopunama. E uzimajući to u obzir, stari zakon iz 2003. i novi zakon iz 2009. godine, mi smo predložili dva scenarija, prvi scenarij je bio da se deponija zatvori u roku od 3 godine, a dalje samim tim znajući kako ide proces sanacije, izrade projekata i izvođenje radova, to ide jako sporo, a upoznati sa situacijom da i na federalnom nivou i na kantonalnim nivoima nisu ažurirani i nisu doneseni adekvatni i planovi i strateški dokumenti koji će dati jasne upute, onda smo dali i scenarij dva, koji se bazira na minimalno 5 godina, što ne znači da će to bit samo 5 godina, nego on je kao neko prijelazno rješenje, dakle može bit 5 godina, može bit 4 godine, može bit 6 godina, 7 godina,
sve dok mi ne budemo znali gdje ćemo sa otpadom, odnosno da nam otpad ne završi u Neretvi.
Dakle lokacija, ovdje oko lokacije ja bih samo istakao, da se deponija nalazi oko 300 metara od naselja Vrapčići, da je najbliža kuća evidentirana na 80 metara, da rijeka Neretva je na udaljenosti zračne linije oko 2 kilometra, da je teren na kojem je formirana deponija po našim onim istraživanjima uslovno stabilan, odnosno stabilan, pristup se ostvaruje preko magistralnog puta M17 i da, to ću u nastavku, da je ustvari povezana deponija, u jako dobroj konekciji, da je taj pristupni put u jako dobrom stanju što se tiče transporta. Na lokaciji deponije od objekata koje imamo tu su, na ulazu jeli kapija, ograda, upravna zgrada, sortirnica, garaže za strojeve, imamo tijelo deponije i imamo lagunu. Pored ovih objekata deponija posjeduje i svoju infrastrukturu. Po mom mišljenju, ono u uvodu sam rekao, da sam bio na dosta ovih deponija, dakle deponija posjeduje stvarno dobru infrastrukturu i posjeduje sve ono što je potrebno da se može proglasit kao sanitarna deponija, dakle posjeduje i sistem za vodosnabdijevanje, posjeduje svoj kanalizacioni sistem, koji je separatni, dakle posjeduje kanalizacioni sistem za oborinske vode, za kanalizaciju, za sanitarno-fekalne vode koje se ne ispuštaju direktno u vodotok već se ispuštaju u uređaje u kojima se te vode prečišćavaju. Procjedne vode sve se prikupljaju posebnim  drenažnim sistemom, koji prikuplja sve procjedne vode, ispuštaju se u lagunu. Dakle, ono što ovdje želim da poentiram, regionalna deponija kao što je Uborak, je na malo nižem nivou nego što je to regionalna deponija Mošćanica. Zašto? Zato što regionalna deponija Uborak ne posjeduje prečistač za procjedne vode, sve ostalo ima, ogradu, infrastrukturu, kanalizaciju, prečistivače za te otpadne vode, lagunu, evo imamo i onaj za recirkulaciju i pumpe, imamo i donje brtvene slojeve, deponija se po planu i programu prekriva inertnim materijalima kako bi se što je moguće bolje spriječilo raznošenje otpada od strane jeli životinjskih vrsta, jedini je taj problem što nema ovaj uređaj za prečišćavanje otpadnih voda, a isto tako je problem što mi kad gledamo taj trenutni utjecaj imamo dakle regionalnu deponiju na kojoj se trenutno odlaže otpad, tu odlažemo otpad na plohe koje su nepropusne, ali imamo uporedo pored ove deponije što je Mahir rekao i staru deponiju, koja nema ove brtvene slojeve i to nam je malo otežalo posao jer projekat nam je bio da analiziramo regionalnu deponiju Uborak, aktivnu plohu, ali uporedo pored imamo staru deponiju koja nema ništa, nema ni gornji zaštitni sloj, ima sistem, postoji za procjednih voda, međutim nema lagunu koja je vodonepropusna, ima rupu gdje dolaze jeli onaj procjedne vode i kontaminiraju i našu novu deponiju i okolni prostor. Znajući sve to, a u cilju analize postojećeg stanja, mi smo angažovali ovlaštene laboratorije i kompanije za terenska istraživanja, tako da smo u cilju da se potvrdi trenutno stanje što se tiče biologije i tla angažovali kompaniju „Winner Project“, koja nam je vršila geološka bušenja, a uporedo s tim imali smo kompletnu dokumentaciju koju nam je dao naš klijent, investitor, dakle za svaku ovu plohu bilo je potrebno izvođenje ovih geoloških istražnih radova. Tako da smo imali podatke u prethodnom periodu koji su rađeni i informacije o tlu, a uporedo smo mi vršili ta geološka istraživanja. Dakle, ukupno smo onaj sproveli, evo ovdje možete vidjeti na sljedećem slajdu, izbušili smo 3 bušotine koje su nam bile od značaja, a to su pored tijela deponije i lagune, jednu smo bušotinu uradili izvan uticaja deponije, a to je gore iznad stare deponije, blizu ograde, a treća bušotina je bila u donjem dijelu, gdje smo očekivali moguće da uhvatimo neke procjedne vode, da možemo analizirati. Nakon toga smo naše rezultate uporedili sa ostalim misijama koje su rađene i došli do saznanja da tlo na našoj deponiji, ispod naše deponije, do 20 metara je šljunkovito, to znači da je vodopropusno, od 20 metara pa dublje su gline, koje su vodonepropusne. Isto tako smo imali i ranija istraživanja, gdje smo utvrdili smjer kretanja te vode, koja ide južno prema brani, prema hidroelektrani Mostar, i to su nam bili ti uslovi i tačke gdje bi mogli mi uzeti uzorke za analizu procjednih voda. Dakle, teren, znamo da je propusan do 20 metara, znamo da imamo mogući negativan uticaj stare deponije, znamo uzorak koji je izvan uticaja koji je iznad gore deponije, evo ga ovdje, možete ga vidjeti na ovom slajdu, dakle vidite na ovoj tačci, na ovoj lijevoj slici su, ne znam može li se vidjeti, plavim tačkama označena monitornig mjesta na kojima operater na osnovu svoje okolišne dozvole vrši redovni monitoring. Dakle, imamo ukupno ovdje 6 tačaka. Na primjer u piozimetru 1, bušotina 1, koja je već postojeća, monitoring se vrši dvaput godišnje, tako i za piozimetar B3, monitoring mjesto 2, rijeka Neretva kod hidroelektrane Mostar, vrši se dvaput godišnje, i to je taj redovni onaj monitoring. Mi smo prije same naše analize izvršili analizu svih tih mjerenja koje je izvršio investitor, onda smo angažovali kompaniju Institut za hemijsko inženjerstvo, koji je uzeo svoje uzorke, dolazili su stručnjaci i uzeli sa 9 lokacija. Dakle, uzeli smo uzorak gdje smatramo da nema tu negativnog utjecaja koji je blizu ograde i izvan deponije, uzimali smo uzorke u piozimetrima koje smo mi uradili pored lagune, uzimali smo uzorke u blizini same kapije, ulazne kapije, i na ovim postojećim piozimetrima samo da možemo izvršiti usporedbu. A dalje, dalje smo također htjeli da vidimo kakav je to uticaj na rijeku Neretvu ispod, znači u donjem dijelu gdje očekujemo da će procjene vode doć, na tom mjernom mjestu, to jest hidroelektrana Mostar, i uzeli smo uzorak izvan uticaja, to jest to u gornjem toku rijeke Neretve. Nakon toga, nakon tih uzimanja uzoraka i interpretacije, došli smo do saznanja da oko stare deponije su povišene koncentracije, međutim kako odlazimo od ograde te koncentracije se smanjuju, odnosno na zadnja dva uzorka koji su na udaljenosti nekih jeli kilometar, odnosno dva kilometra do hidroelektrane Mostar, svi ovi parametri su na zadovoljavajućem nivou, odnosno da uticaja negativnog nema i ti rezultati su nam poslužili da predložimo mjere u planu prilagođavanja. Nakon toga cilj nam je isto bio kakav je uticaj na tlo, pedologiju. Za ovu vrstu aktivnosti angažovali smo Federalni zavod za agropedologiju. Federalni zavod za agropedologiju došao je na teren, posmatrao je na isti način kako što smo mi procjedne vode, da uzmemo uzorak gdje očekujemo potencijalni uticaj i da uzmemo uzorak gdje ne očekujemo, kako bi mogli uporediti. Dakle, na onom mjestu gdje smo očekivali potencijalni uticaj, to je uzorak broj 1, samo je na njemu bilo, rezultati su pokazali da su povišeni rezultati cinka i olova. Na ova ostala dva, svi parametri su bili ispod graničnih vrijednosti i zadovoljavaju pravilnik o analizi za ove pedološke karakteristike tla. Dakle, evo to je tu gdje sam rekao, ustvari bakar i olovo su bili povišeni, na prvom uzorku. To je na lokaciji sjeverno od one prve plohe.
Flora i fauna. Imajući u vidu da naša kompanija dosta radi na projektima EBRD-a, odnosno na studijskoj dokumentaciji koju EBRD-e zahtjeva i poseban akcent se daje biodiverzitetu, tako smo bili uključeni kod izrade studijske dokumentacije za dionicu autoputa Mostar-sjever-Mostar-jug, gdje je radijus analize i istražnih radova bio 500 metara kao neka baser zona, tako smo i na ovaj način pristupili rješavanju istraživanja datog područja, gdje je kolega biolog, odnosno koji je stručnjak za biodiverzitet izašao na teren i utvrdio, dakle utvrdio je ukupno 55 biljnih vrsta, ni jedna od njih se nije nalazila pod nekom zaštitom, sve su to ove standardne biljke datog područja gdje se nalazimo i evidentiran je veliki broj invazivnih vrsta. Uže područje deponije definisano je kao degradirano područje, to jest tercijarni ekosistemi.
Od faune isto tako nije ništa nešto evidentirano na osnovu našeg istraživanja, a na osnovu postojeće, onaj dostupne dokumentacije, nije evidentirano da se neka životinjska vrsta nalazi pod zaštitom, ono što je evidentirano da se na deponiji nalaze ptice, vrane, galebovi, glodari, koji mogu bit potencijalni uzročnici zaraznih bolesti.
E nakon svih tih analiza koje smo imali i terenskog istraživanja i sagledavanja postojeće dokumentacije i terenskog obilaska i stanja same deponije i objekata, glavna neka, jedan od najznačajnijih zaključnih razmatranja koji se odnosi na to šta je trenutno problem, najveći problem je što stara deponija nije zatvorena, nisu izvedeni radovi na zatvaranju deponije iako postoji projektna dokumentacija, druga stvar što nema uređaja za prečišćavanje procjednih voda, treća stvar oko svih deponija i stare i ovih novih ploha, da nisu adekvatno izrađeni obrtni kanali, jeli ukoliko dođe do obilnijih padavina prolaskom kroz deponije te procjedne vode izviru iz same deponije, umjesto da uđu u obrtni kanal, one se prelijevaju, samo uslijed velikih padavina.
Ovdje isto bi želio reć, da prilikom terenskog istraživanja i želio bi se zahvaliti investitoru, da smo težili da uzmemo uzorke za procjedne vode i za površinske vode na svim mogućim lokacijama. Međutim, ugovor je bio takav, koji je trajao tri mjeseca u periodu ljeta, ali nije bilo kiša, i u zadnjoj sedmici isteka ugovora desile su se padavine i onda smo mi poslali zahtjev investitoru za produženjem roka mjesec dana, ne bi li mogli uzet uzorak iz potoka Sušice. Međutim, nakon tri dana onaj kad su bile padavine, mi smo izašli odmah sutradan na teren, ni tada nismo mogli onaj uzet uzorke površinskih voda, što nam je bilo jako žao jer prateći i kroz realizaciju ovog projekta bili smo upućeni i u medije da veliki problem je ispuštanje ovih voda i kvalitet potoka Sušice, a cilj je bio da uzmemo uzorke znači izvan deponije i ispod deponije, a ono što smo dobili nije bilo zastrašujuće. Dakle, nakon ovih svih saznanja o trenutnom stanju i najznačajnijim problemima deponije Uborak, predložili smo sljedeće. Dakle, prvo i osnovno je sanacija i zatvaranje ploha koje su već u završnoj fazi, evo kao što je direktor rekao imamo još 4 mjeseca fore da odlažemo na ovoj plohi iz FAZE II, koja je 0,85 hektara, dakle prva stavka je sanacija i zatvaranje tih postojećih ploha. Druga stavka je izgradnja, koja se mora raditi uporedo prilikom izvođenja radova na sanaciji i zatvaranju stare deponije sa izgradnjom postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Treća stavka, izgradnja i sanacija sistema odvodnje obodnih voda oko tijela deponije, dakle obodni kanali se moraju produbiti i adekvatno uspostaviti. Dalje, povećanje reciklaže, svjesni smo da se velike količine odlažu, iz razloga što na lokaciji sortirnice i lokaciji deponije imamo nisku reciklažu. A što je to tako? Zato što je i sama sortirnica na niskom tehnološkom nivou, a iskreno da vam odmah kažem, ista je ta sortirnica i u Sarajevu, u koju se ne sortira kompletan miješani komunalni otpad već je taj problem riješen sa sortirnicom gdje je povećan taj procenat reciklaže unutar same sortirnice na način što je već na izvoru izvršen jedan vid reciklaže, odnosno u Sarajevu je podijeljena mokra frakcija i suha frakcija i kompletna ta suha frakcija, papir, karton, plastika, se miješa u jedan kontejner i dolazi u sortirnicu i na taj način sortirnica radi punim kapacitetom, bio sam tu prisutan, jedno 7 dana pratio sam rad i nema zastoja. Međutim, ovdje u Mostaru problem je taj što dolazi na deponiju kompletan taj otpad koji je miješan i gdje ima biorazgradivog i vlažan je i to sve usporava i otežava i zahtjeva ogromna sredstva za održavanje same te sortirnice, a i sam kvalitet tog recikliranog materijala nije pogodan za tržište. I taj scenarij, imajući to u vidu da već sistem reciklaže na izvoru nije u tolikom dobrom nivou da se može nešto bolje planirati, ja sam prilikom projektovanja i dimenzioniranja ploha gledao najgori mogući scenarij, da ostane na 2%, iako po strategiji taj procenat treba da bude oko 20% do 25%. Imajući u vidu ukupne količine koje su dolazile u prethodnom periodu, a i količine koje dolaze iz samog grada Mostara i ostalih općina, a i scenarij 1 je za 3 godine, scenarij 2 minimalno 5 godina, plan je sljedeći. Scenarij 1, uspostaviti sanitarnu plohu, vidite na ovom slajdu, dakle ovdje gdje mišem idem to je ova označena zelenom bojom, to je ploha 3, ona je projektovana, odnosno predviđena, da traje još godinu dana. To je ploha 3, FAZA 3. Nakon toga u sljedećoj fazi u scenariju koji omogućava odlaganje za 3 godine je ona FAZA 4, to je samo ovaj manji dio, gdje se trenutno vrši iskop inertnih materijala i gdje se stvorila adekvatna površina za odlaganje otpada, sa svim brtvenim slojevima kao što je to izgrađeno i za ove plohe iz FAZE 1 i FAZE 2 i sa sistemom za prikupljanje procjendih voda i sve ove procjedne vode su planirane da se sprovedu do ovog novog uređaja za prečišćavanje, koji je dimenzioniran na sve količine, ali sukcesivno i fazno koje će sve dolazit. Dakle, FAZA 4 može poslužiti u naredne dvije godine. Dakle, imamo FAZU 3 i FAZU 4 sa površinom ukupnom, prva FAZA 3 je površine oko 2,1 hektar, a FAZA 4 je 0,63 hektara. I one omogućavaju jeli odlaganje otpada na 3 godine. Dalje, ukoliko Grad Mostar ne nađe to rješenje, neko novo rješenje za odlaganje otpada na drugoj lokaciji, čemu i težimo da nađemo, dakle plan je ponudio da svake godine imamo količine otpada, imamo na osnovu tih količina, ukupnih količina, po najgorem scenariju ako se odlaže otpad da ostane samo 2% slobodnog prostora, zahtjeva površinu i širenje i visinu. Dakle, ukoliko ćemo odlagati 4 godine, a ne nađemo lokaciju, onda povećavamo jeli visinu, a kad dođemo do projektovane visine širimo površinu sa plohama. Izgradnja donjih brtvenih slojeva zahtjeva i određena sredstva, pa se prvo gledalo da se FAZA 4, to jest ova ovdje slobodna površina, popuni do svog projektovane visine maksimalnog kapaciteta, a dalje da se fazno grade ove plohe za FAZU 5, koja može omogućiti i u narednih 16 do 20 godina odlaganje otpada, ali to je najgori mogući scenarij. Dakle, povećavanjem visine i toga svega i ukoliko ne dobijemo novu lokaciju imamo gdje odlagati. Dakle, plan je ponudio, zatvaramo deponiju, a ponudio je i prelazno rješenje, za onoliko godina dok se ne iznađe bolje. E sada kod zatvaranja koristili smo sve smjernice evropskih direktiva, dakle sve ono kako treba da bude i kako je propisano, dakle zaštitni geotekstili, PEHD folije, gline, zemlja, drenažni kanali i drenažni obodni kanali, kod donjih brtvenih slojeva isto tako, glineni slojevi, geotekstili, vodonepropusna folija, PEHD folija, dalje drenažni sloj, drenažni sistemi za prikupljanje procjednih voda koje će se vodit u bazen. I ovdje je jako bitno, da u BiH imamo na dobrom nivou 3 regionalne deponije koje imaju ovaj sistem za prečišćavanje. Sve te 3 deponije imaju ovaj sistem za prečišćavanje, ovaj uređaj oko ove reverzne osmoze, evo na slici ovdje možete vidjeti, ja mislim da je ovo u Bijeljini, isti ovakav je instaliran i u Mošćanici, mi smo bili nadzor prilikom rada ovog uređaja i uređaj radi na način da prečišćava sve te procjedne vode, monitoringom nakon toga dokazano je da te vode se mogu ispustiti u prirodni recipijent. Tako da i samim ovim planom, bazirano jeli i na našem iskustvu, a i na smjernicama i na ovim uputama proizvođača, smatramo da bi ovo rješenje bilo adekvatno, ali na isti način kad zatvorimo ovu deponiju ovo postrojenje možemo preselit na tu drugu lokaciju. Tako da Grad Mostar neće imati nekih dodatnih, kod nove lokacije dodatnih ovih investicija za uspostavu sistema za prečišćavanje otpadnih voda. I dato je kao zadnja tačka, sve ovo što sam govorio dat je plan prilagođavanja, dinamika izvođenja radova, kao prva tačka jeste odobravanje plana prilagođavanja, nakon toga neophodno je izgraditi dosta projektne dokumentacije, što je uslov za ishodovanje dozvola, dali urbanistička, dali vodna dozvola, dali građevinska dozvola i za svaku ovu aktivnost dat je vremenski period koji je predviđen. Naravno, mi smo ovo uradili 2020. godine i ovi datumi će se sada automatski pomjeriti nakon današnjeg dana. Dakle, period za realizaciju javne nabavke predviđen je od januara do juna, ovo može bit sad onaj od avgusta pa do kraja godine. Sljedeća tačka bila bi raspisivanje tendera za izgradnju, pa izgradnja i uspostava uređaja za tretman procjednih voda, izgradnja plohe 4, od 0,63 hektara, izgradnja plohe 5, za prvi scenarij, nakon toga zatvaranje ploha, sukcesivno, jedan, dva, tri, četiri, i otvaranje novih. U scenariju 2, slično je isto, dakle imamo zatvaranje starih ploha, prvo izrada projektne dokumentacije i obezbjeđenje dozvola, zatvaranje ploha 1 i 2, otvaranje nove plohe 3 i 4 i onda plohe 5, i u zavisnosti kad ćemo dobit novu lokaciju mi smo predvidjeli jeli u narednih 5 godina do 2025. da kompletna regionalna deponija se mora zatvorit.




Nakon izlaganja predstavnika tima ENOVE, nazočnim se obratio Stjepan Matić, pomoćnik ministra u Ministarstvu okolša i turizma F BiH, (Izvorno);
Ja za današnji skup nemam ovlaštenje da se mogu obratiti, ali evo kad ste me već prozvali, ja ne mogu da ne kažem nešto i da pozdravim sve prisutne u ime ministrice Edite Đapo i moje osobno ime. Mislim da je došao trenutak da se definitivno riješi situacija oko deponije Uborak, iz razloga toga što kreću 3 postupka, upravna postupka, u isto vrijeme, i to je dobro da se je to tako poklopilo. Znači krenuo je već postupak plana prilagođavanja, u ponedjeljak akobogda nadam se ovdje ćemo imati i javnu raspravu oko studije utjecaja na okoliš za novu plohu, znači to je drugi upravni postupak, istovremeno Grad Mostar je formirao komisiju, već mislim odavno, koja radi na iznalaženju neke nove lokacije sa ekspertima. Znači ta 3 postupka idu uporedo, kroz ova dva prva upravna postupka koja sam spomenuo sve će biti propisane mjere, Federalna uprava za inspekcijske poslove će kontrolirati konstantno sve, tako da sad je na investitoru i Gradu Mostaru da pronađu sredstva, u prvom redu financijska, ljudska. Ovo nisu nimalo jednostavni projekti, ovdje se traži maksimalan angažman ljudstva u Gradskoj upravi, u prvom redu menadžmenta Deponije, i angažman ljudstva od strane vanjskih eksperata, vanjskih suradnika. Da ne bi dužio, mislim da sam kostur sada rekao, znači definitivno se sad nazire u ovom trenutku kroz ova tri postupka definitivno rješenje Deponije d.o.o. Mostar, iz razloga toga što mnogi ovdje miješaju stvar, deponija Uborak, stara deponija Uborak je jedan poseban privredni subjekt registriran, a Deponija d.d. Mostar je jedan drugi subjekat, ljudi koji su radili na problematici kroz ove predmete nisu razumjeli stvar, miješali su, tamo imate i znači privatni kapital, a pošto je sad kolega Admir kad je izlagao, znači deponija Uborak koja je naime konzervirana, sad ona još najviše djeluje na podzemne vode i na okoliš jer nije adekvatno sanirana. Znači sad i Grad Mostar i svi drugi imaju pravo tražiti sredstva od tog vlasnika privatnog dijela da taj uloži u rekultivaciju tako nečega. To bi sad trebao biti jedan četvrti postupak. Međutim, ja opet kažem, federalno ministarstvo je tu kao medijator, ne može se svrstavati ni na jednu stranu, mi samo radimo po propisanim zakonskim regulativama. Deponiji Mostar, odnosno Gradskoj upravi, zakon daje okolišnu dozvolu, ne daje joj ministarstvo, odnosno niti ja, znači zakon joj daje tu dozvolu, koju mora imati radi svih drugih dozvola.

Poslije izlaganja pomoćnika ministra Stjepana Matića u Ministarstvu okoliša i turizma F BiH
nzočnima su se obratili predstavnici Udruženja „Jer me se tiče“ Omer Hujdur i Ethem Čustović

Omer Hujdur, Udruženje „Jer me se tiče“ (Izvorno);
 Mi ćemo svoje izlaganje podijelit na dva dijela, pošto imamo 15 minuta koliko sam vidio idem prvo ja pa će ić kolega Ethem da kaže svoje mišljenje o ovom prijedlogu prilagodbe. Ovako, ja sam prije svega predstavnik stanovnika koji žive gore oko deponije, ali i stanovnika Grada Mostara koji su prepoznali i spoznali loše utjecaje deponije na naše živote. Prije svega svima vama bi skrenuo pažnju, da se ovdje ne radi samo o deponiji, o zatvaranju jedne deponije, nego se radi o životima tih ljudi koji žive gore, o životima građana Grada Mostara. Zato vas molim, da ovome posvetite posebnu senzibilnost i posebnu pažnju.  Već 15 godina mi se intenzivno borimo po pitanju ovoga, šaljemo peticije, molbe da se razmatra ovo pitanje, znači već 6, 7 godina. Od nas se konstantno traži vrijeme, znači 6, 7 godina tražite vrijeme od nas da čekamo, a nije se uradilo ništa!? Draga gospodo, mu nemamo vrijeme, gore ljudi umiru od karcinoma, poslao sam vam, vijećnicima, svima sam poslao izvještaj HNK-a gdje imamo enorman rast oboljenja od karcinoma, u institucijama koje se bave, ne bave, u kojima žive djeca sa posebnim potrebama, djeca iz Bijelog Polja su najzastupljenija, iako mi sa 10% stanovništva učestvujemo u ukupnom broju stanovnika Grada Mostara.
Vraćam se na plan prilagodbe, ovdje nije spomenuto da su zemlja i tlo zagađeni po dva, pa i četiri puta više od dozvoljenog, nije spomenuto da je ova deponija primala sve vrste otpada, i zabranjenih i nezabranjenih, animalnih otpada, medicinskog otpada, mulja sa prečišćivača, sve je to izostavljeno. Ponuđena su dva rješenja, rješenje jedan koje smatra da treba Deponiju riješit u 3 godine, koje je po nama jedino zakonsko prihvatljivo rješenje, ovo drugo rješenje, ove dopune što su spomenule kolege, po našim pravnicima, po našim advokatima onaj ne stoje, znači definitivno jedino prihvatljivo rješenje po nas je rješenje broj jedan, a pet godina i više to je zamazivanje samo očiju ovim stanovnicima gore. Jednostavno nemate, ono ne nudi ništa, to je ono narodski rečeno „crkni magarče dok trava naraste“. U slučaju prolaska ovog rješenja, mi ćemo biti prinuđeni da se obratimo međunarodnim sudovima kako bi izganjali svoja prava i prava za građane Grada Mostara.
Moram se vratiti na priču direktora isto, nisam mislio, mislio sam ovdje završit, da vam ne uzimam vrijeme, ali moram se vratit, po direktoru je ispalo da je deponija radila po zakonu i da je radila uredno, međutim to nije tako. Kao što sam već spomenuo, primala je i medicinski otpad i animalni otpad i mulj sa prečišćivača, iako je to strogo zabranjeno na ovoj deponiji. Tijelo deponije dva, koje je izgrađeno na reciklažnom prostoru, nikad nije dobilo okolinsku dozvolu jer taj reciklažni prostor, to Stjepan može potvrditi, nikada nije podlagao okolinskoj dozvolu koju je dobilo tijelo deponije jedan i osporavamo ga od početka. Znači Deponija od 2019., od početka 2019. godine radi bez adekvatne dokumentacije.
Još nešto mi je zaparalo uši u izlaganju ovamo, spomenuo se je seperator, seperator je prvo put iščišćen 2019, godine, znači do 2019. godine do naše prve blokade niko nikada nije očistio seperator, imate izvještaj firme iz Kaknja koji to kaže.
Ja neću više dužiti, pozvat ću Ethema da on se osvrne na ove rezultate koje je izložila ENOVA, da mi kažemo svoje mišljenje o tim rezultatima.

Ethem Čustović, Udruženje „Jer me se tiče“, (Izvorno);
Ja sam Ethem Čustović, inače po zanimanju sam diplomirani inžinjer hemijske tehnologije. Prije nego što krenem, želio bi sviju da vas pozdravim. S obzirom na ovu struku ja ću se ovaj prije svega osvrnut na analizu površinskih i podzemnih voda. Ustvari o čemu se radi? Javno preduzeće je shodno ovome Zakonu o vodama, 2019. godine radilo monitoring podzemnih i površinskih voda, rezultati tog monitoringa su sljedeći: na dva pizioemtra je ustanovljena velika elektro-provodljivost. Šta to znači? To znači da u podzemnim vodama već imamo rastvorene soli, prisutstvo jona, i ta elektro-provodljivost se u toku godine radila 12 puta, ta elektro-provodljivost je 6 puta bila veća od 1.000 mikrosimensa po centimetru. Šta to znači? To znači da su u podzemnim vodama već prisutni teški metali. 2019. godine nije se radila analiza na teške metale, ali međutim rezultat, odnosno proizvod elektro-provodljivosti je prisutstvo teških metala u podzemnim vodama. Da bi se uradio ovaj plan, koliko sam ja shvatio, 2020. godine ovlaštena laboratorija instituta iz Tuzle, to je ovaj Hemijsko inžinjerstvo, oni su također uradili, uzimali su uzorke da bi uradili analizu podzemnih, površinskih i otpadnih voda. Rezultati tih analiza su sljedeći: u novom piziometru koji se nalazi između plohe dva i tri, koji je uspostavljen, znači zaključeno je sljedeće, da procjedne vode se već miješaju sa podzemnim vodama, to je njihov zaključak, imamo u sljedećem piziometru imamo veliku potrošnju, biološku potrošnju ovoga kisika, imamo ovaj hemijsku potrošnju kisika, imamo fenole, imamo nitrate, znači preko graničnih vrijednosti. Šta to znači? Da su podzemne vode već onečišćene, one su već toksične. I zaključak ovih analiza, da već na dva piziometra koja se nalaze u 500 metara prema magistralnom putu, zabrinutost te laboratorije je da se i tu pojavila toksičnost. Znači rezultati te analize oni se nalaze u ovom planu i to su od ovlaštene laboratorije. Ono što bi sljedeće naglasio, da je i institut iz Sarajeva, također uzeo primjerke tla, odnosno zemljišta, na tri lokacije, u i oko, ustvari oko ovaj Regionalne deponije Uborak. Rezultati tih analiza su sljedeći: znači na mjestu broj jedan imamo povećane količine bakra i olova, bakra dva puta, a olova tri puta. Također u uzorku broj dva, imamo povećane količine bakra i imamo povećane količine cinka, Zaključak je sljedeći: da je tlo oko i u Deponiji kontaminirano, odnosno da je onečišćeno teškim metalima, a vjerovatno svi znate o čemu se radi ako pričamo o teškim metalima. Sljedeće što treba istaći, analiza flore i faune, znači radi se o degradiranom tercijalnom ekosistemu, tačno tamo stoji da uspostavljanje novog primarnog i sekundarnog ekosistema ne postoji, ja neću sad ulazit, ali to je zaključak analize flore i faune. Znači nema nikakve šanse da se uspostavi novi primarni i sekundarni ekosistem s obzirom da je kompletno područje degradirano.
Malo smo pričali o nedostacima, u ovome planu tačno stoji koji su to nedostaci, kaže da nepostojeća infrastruktura ne može obezbjediti tretman i odlaganje toga otpada na adekvatan način, kako bi se zaštitili životi ljudi, odnosno kako bi se zaštitila okolina. Ja sve to pričam argumentovano i činjenično da je to tako. Ovdje se priča o prijedlozima, to je prijedlog jedan, prijedlog dva. Mi imamo sada takvu situaciju da ploha jedan nije zatvorena, a treba da se zatvori, ploha dva već se ona radi, znači ona treba da se zatvori. Mi sada pričamo o jednom scenariju, o tom scenariju otvaranja plohe 3 i plohe 4 u vremenskom periodu od 3 godine, međutim ovaj plan prilagođavanja je ustvari plan zatvaranja, samo se radi o vremenskom periodu kad će se ova regionalna deponija zatvorit. Međutim, možete tačno vidjet, u poglavlju 3 i 6, na stranici 60 stoji, da kako stara deponija Uborak tako i nova Regionalna deponija imaju negativan uticaj na okoliš. To je zaključak koji se nalazi u ovome planu. Da bi se otvorila ta treća FAZA postoji niz mjera, to su građevinski radovi koji treba da se urade, tehnološki radovi, naravno to se predlaže, ono je dobro što se predlaže, predlažu se neke određene mjere Međutim, o čemu se radi? Ploha 3 treba da primi 54.000 metara kubnih otpada, ploha 4, 108.000 metara kubnih otpada, ploha 5, 300.000 metara kubnih otpada, to je ukupno 450.000 metara kubnih otpada, da se primi na ovakav način, to je zabrinjavajuće. Postoje prijedlozi da se prilikom otvaranja ove treće plohe urade pješčani filteri ili biofilteri, a ono što je najmodernije, radi se o membranskoj filtraciji, to je dvostepena reverzna osmoza, to je nešto ovaj najmodernije, čak je i data vrijednost finansijska toga, negdje oko 780.000,00 KM. Ona nije fiksna, to je uređaj koji ovaj prečišćava procjedne vode iz tijela deponije, radi se o osmozi, to jest difuziji vode iz jednog takvog rastvora gdje imamo ovaj pod pritiskom, hajde da vas time ne zamaram. Znači ono što je najvažnije, da su dati neki prijedlozi, prijedlozi u ovom planu su dati sa jednim ciljem da se ne radi onako kako se radilo, odnosno da se nastavi raditi, ali u duhu ovoga plana. Nije sve idealno, vidim da je bilo propusta, nisu izneseni ovi podaci, činjenice su takve, možete uzet taj plan, možete pročitat, i vidjet ćete da su analize podzemnih voda, površinskih voda i tla takve. Znači tlo u i oko deponije je onečišćeno teškim metalima, odnosno kontaminirano.

Nakon izlaganja predstavnika Udruženja „Jer me se tiče“, Damir Šunjić predsjednik Odbora za stambeno-komunalne poslove Gradskog vijeća Grada Mostara iznio je stav Odbora.

Damir Šunjić, predsjednik Odbora za stambeno-komunalne poslove Gradskog vijeća Grada Mostara, (Izvorno)
Sukladno zaključku Gradskog vijeća mi smo, praktički ova radna grupa održala je niz sastanaka, u prvom dijelu, odnosno odmah nakon sjednice sastali smo se skupa sa načelnicom i uposlenicima Gradske uprave da pripremimo tekst javnog poziva kako bi se mogli svi zainteresirani prijaviti i danas izložiti ovdje neka svoja rješenja. Nakon toga smo pristupili i samoj pripremi ove sjednice, pa smo evo između ostalog i predložili da se ona sadrži od ova neka hajmo reći četiri dijela, u uvodnom dijelu obraćanje gradonačelnika, izvješće s Deponije, izvješće o Planu prilagodbe i obraćanje predstavnika Udruženja „Jer nas se tiče“ i u ovom četvrtom dijelu da saslušamo sve ove ponude, odnosno sve ideje i moguća rješenja trenutačnog stanja na Deponiji. Također stava smo da nakon čitave rasprave koju danas čujemo i nakon ponuđenih rješenja, da uzmemo jednu kratku pauzu gdje bi se opet odbor sastao, da pripremimo neke zaključke koji će nam biti smjernice za daljnje postupanje po ovom pitanju.

U raspravi su nakon izlaganja direktora direktora J.P. Deponija, Abdurahmana Bećirovića, predstavnika ENOVA-e Mahira Hadžiabdića i Admira Mešanovića, Stjepana Matića pomoćnika Ministra okoline i turizma, Omera Hujdura i Ethema Čustovića predstavnika Udruženja „Jer me se tiče“ kao i Damira Šunjića predsjednik Obora za stambeno-komunalne poslove Gradskog vijeća Grada Mostara, učestvovali: Mirza Drežnjak, Anel Kljako, Irma Baralija, Nazif Derviškadić, Damir Šunjić, Lamija Duranović Vinković, Kažimir Milićević, Miroslav Grubišić, Adela Gosto, Antonio Zelenika, Adil Šuta, Adem Macić, Slaven Bevanda, Ivan Zelenika, Arman Zalihić, Abdurahmana Bećirovića direktor Javnog preduzeća Deponija, Omer Hujdur predstavnika Udruženja „Jer me se tiče“, Mahir Hadžiabdić, predstavnik ENOVA-e, i predsjednik Gradskog vijeća Grada Mostara Salem Marić.

Poslije diskusije predsjednik Vijeća je dao pauzu od pola sata.  

Nakon pauze prešlo se na prezentaciju zainteresiranih ponuđača, redoslijedom kako su  prijavljeni.

Prva je firma „Grizelj“.

Tomislav Grizelj, predstavnik firme „Grizelj“  (Izvorno)
Ono zašto smo se prijavili iz razloga toga što imamo potencijale, znanje i mogućnosti koje smo dokazali i u Europi, imamo postrojenja naša i u Njemačkoj i u Sloveniji i Hrvatskoj, pa evo željeli bi i u matičnoj domovini da instaliramo i „Grizelj“ kao što i stoji u naslovu je „Ispred vremena, sa vizijom za bolju budućnost“.
Ono što je bit vašeg općenito poziva koji ste napravili, da ste prozvali samo komunalni otpad, ne može se rješavat samo komunalni otpad, moraju se sa komunalnim otpadom riješiti i svi ostali otpadi, to je animalni otpad, medicinski, mulj, građevinski, deponija i korektno zbrinjavanje onoga što već imamo bilo na divljim bilo na legalnim deponijama. Otpad jednog grada mora biti obuhvaćen uhvaćen u svemu i imat svoj hodogram dešavanja šta  će te dat u prioritet i u svakom slučaju s moje strane gledišta prioritet je više opasni otpad kojeg danas imate pogotovo kad je u pitanju korona i ono što nosi korona sa sobom, ali evo da krenemo redom.
Znači uopće što bi rekli pučki vrste otpada, od komunalnog otpada, animalnog, medicinskog, je prisutan u svakom domaćinstvu, prisutan je u svakoj sredini i prisutan je nažalost u svakoj kanti za smeće. Hoće li se ići na odvojeno skupljanje, neće li se ići na odvojeno skupljanje, to su sad već studije koje će dati svoje, ali mi kao neko ko je već u otpadu nekih 40-47 godina imamo pravo da kažemo da prvo otpad nije smeće. Smeće je nešto što se ne može iskoristit, a otpad se može koristiti, otpad je u našim pristupima novac koji se može reciklirat, koji se može obnovit, koji se može oplodit, koji se može sprovesti i u svakom slučaju otpad se može i prodavati, imate burzu otpada, može se i kupovati, za one koji žele da od otpada imaju neku višu korist. Kad gledamo po vrstama otpada, svaki otpad nosi svoje probleme, problemi su i automobili koji su bačeni i ambalaže mnoge koje su bačene, pa i medicinski otpad koji se baca iz privatnih ordinacija u kontejnere, iako ne bi smio da bude tamo, do onoga kad su u pitanju životinje i životinjski otpad, Mostar negdje sa širom hajmo reć zajednicom ima dnevno između 4 do 5 tona animalnog otpada koji završi na Uborku. Nemojte se čuditi, to je sad sav otpad iz domaćinstva, sad otpad iz trgovina, sav otpad iz mesnica i ostalih ribarnica, itd., i kad gledate on spada u opasni otpad jer je vrlo kvarljiv, kažem može se tretirat i kao kazneni otpad, ali u svakom slučaju imate sad novost znači korona otpad koji sam već napomenuo, koji također nije zbrinut ni u BiH pa ni u Gradu Mostaru, i imate cijeli plod otpada od poljoprivrede, znači od komine, do svega onoga što je lišće, granje, šiblje, itd., koje također spadaju u postupanje sa otpadom, znači imamo najbolje eko standarde koje smo usvojili, koje mi primjenjujemo. Znači nijedan od standarda koji je usvojen na nivou BiH, na nivou Federacije, pa i nekih lokalnih razina, nisu uopće našli svoje mjesto i prostor u upotrebljivosti i primjeni. Razlog tome je nehtijenje više ili nema političke volje za to i sve što može se bacit baci se, odbaci se, itd., čime ni jednog momenta ne vodi se računa o zdravlju čovjeka, životinje, pa i tog bilja, od koga na kraju krajeva imamo i neku korist što se zove hrana.
Ono što je bit koju morate sprovest ako želite napravit nešto ozbiljno sa otpadom, to je prvo edukacija, od vrtića pa do fakulteta, mora se pristupiti nečemu što se zove i etika. Moramo gledati otpad kao nešto što je naše i što pripada nama i tog momenta kad jedete sladoled ostane vam štapić vi ga bacite, ostane dio korneta vi ga bacite-nemojte, i to je dio onoga što se može konzumirat ili se može drugačije primijeniti. Ekologija je mjesto i prostor o kojem trebate jasno i glasno razgovarati, ono što meni smeta u Gradu Mostaru, to je estetika, od Mostara do Metkovića imamo zastave raznih najlonskih kesa, ni jednog momenta ne vodeći računa da se pokriva neki otpad već samo ga istresi i hajmo dalje.
Energetika je oblast koju želimo da danas prezentujemo ovdje i da kažemo da je otpad naš energent iz kojeg možemo dobiti dobru i kvalitetnu energiju i koju možemo na kraju krajeva i materijalizirat. Ono što je bit je inaktiviranje, šrediranje, dehidracija, dezodorizacija, smrad, Uborak ne mora da smrdi, Tomislav Grizelj to priča 25 godina, nijedna deponija ne mora da smrdi. Moj deda je imao wc 25 metara od kuće poljske, moj tata je u kući napravio wc i danas je wc sastavni dio domaćinstva. Također i ti wc-ovi, neovisno kako ih zovete ekološki, mogu biti sastavni dio domaćinstva. Kanta za smeće vam je u kući, ali ne možete je sada iz kuće iznijeti pa baciti gdje vi hoćete, u prirodu, ambijent, itd. Znači stvarate smrad, pojavljuju se tamo neki drugi subjekti kao što su mačke, kao što su ptice, itd., s time vršite i kontaminaciju tla, vršite kontaminaciju ambijenta i vršite toksikaciju jer kad sunce ovo mostarsko upeče to  ono što narod kaže fino ono što bi mi rekli kvasa, i preko toga znači kad govorimo o karbonizaciji, znači staklenički plinovi, koji se kao fuktivne emisije koje isparavaju tokom cijelog dana i stvaraju oko sebe neugodan ambijent. Ono što govorimo to su preventivne mjere zaštite prirode, okoliša i životne sredine, sačuvajmo ih jer nemaju novčani ekvivalent. Znači vi kad se zarazite ili ne daj Bože otrujete, vi ne možete imati nikakav novčani ekvivalent da bi sačuvali svoje zdravlje.
Ovdje imamo cijeli jedan prikaz koji je pobrojao sve vrste otpada, znači od komunalnog, pa preko mulja, pa do industrijskog otpada koji je prisutan i koji se može konvertirati, pretvoriti u energiju i imati energetsku efikasnost, obnovljivi izvor energije, moja malenkost je za vas, za vašu informaciju ambasador alternativnog goriva od strane CEFTE za BiH, cirkularnu ekonomiju, da možemo to sve skupa vrtiti ili zavrtiti jer pazite ovaj polimer može se reciklirati 55.000.000 puta. Ako ga vi zapalite ili bilo šta s njim loše napravite ne možete ga više reciklirat, a kad gledate staklo isto, flaša se može reciklirati, ali ako to stavite u prozorsko staklo nema više reciklaže, 50 godina, 100 godina može se biti stalno prisutno. Tendencija cijele naše priče se svodi na 0 otpada, 0 otpada je moguća jer se svi oni reciklanti koji se proizvode i koji su poslije nus proizvodi se također mogu iskoristiti, jeli to pepeo, jeli to šljaka ili nebitno šta je jer moja majka i moja baka su pepeo prosipale pod drveće da se mravi ne bi javljali, znači imamo neku kulturu već življenja, ali smo prešli već svi na hemiju i to nam je nešto mnogo jeftinije. Možemo dobit znači toplinsku, rashladnu i električnu energiju iz energije otpada i ono što je moja poruka, to je znači zaštiti okoliš i zaradi, zaštiti i zaradi. Znači ako ćeš taj otpad koji smatraš da tebi ne treba ili nekom ne treba, može se od njega što bi se reklo fino živjeti, nemojte misliti, ono to moram reći a to je vrlo teško, da u svijetu mafija drži otpad zbog toga što je vrlo profitabilan. Komunalni otpad, ovo je jedna fina priča znači gdje imamo 4 kontejnera, koja ne mogu znači ni jednog momenta, prvo ne zadovoljavaju tehničke uvjete, ne može se vršiti njihovo pranje, ne može se vršit dezinfekcija tih kontejnera i imate 4 kontejnera odvojeno skupljanje i onda sve skupa završi u jednom kamionu ili završi na jednoj deponiji. To je slučaj svih gradova u eks Jugoslaviji, neovisno što možemo biti šminkeri i pričati imamo odvojeno skupljanje, imamo odvojeno vozanje, sve skupa završi, nebitno na Jakuševcu, završi na Smiljevićima, završi na Uborku, itd. To je samo farsa, vama za informaciju INA je uložila milion eura na svim benzinskim crpkama da ima instaliranu selekciju otpada i preko toga još 6-ti pretinac su napravili za zauljenu ambalažu, od bilo motornih ulja, bilo od ovih deterdženata za pranje šajbi, itd., i navečer u 10 sati onaj radnik pokupi svih 6 pretinaca i stavi u kontejner. Milion eura je potrošeno na tu šminku.
Ono što je bit, što bi bila i preporuka, znači da se vrši zajedno ili kolektivno skupljanje otpada, da postoji ono gdje je i industrija rekla svoje da se taj otpad može razvrstati, znači gdje imamo tu selekciju otpada, od papira, pa do željeza i ono što je neselektivno, što se ne može selektirati, a to su frižideri, veš mašine, bojleri, bijela tehnika, pa i automobili, itd., koji se mogu skupljat na jednom mjestu i isto se prodavati kao repromaterijal za daljnje industrijske postupke, a ono što ostane može se također pretvoriti u neku toplinsku energiju ili kompost ili već zavisi za što se ko opredijeli i što hoće jer kako kažemo od jabuke možete pojesti jauku, možete napraviti kompot, možete napravit pitu, itd., tako i sa otpadom možete radit šta god hoćete. Ono što je bit, da se otpad treba komercijalizirat, mi ga nismo komercijalizirali, iz razloga toga što nismo našli svoj privatni interes. Ne, to treba staviti kao društveni interes i on kao takav mora imat svoju tržišnu cijenu, kao što imate evo već u Europi, pa i Hrvatska, pa i BiH, evo konkretno Cementara u Lukavcu je komercijalizirala taj otpad, dobiva 80 eura po toni što sagori SRF-a iz Slovenije. Znači otpad nije problem, otpad je benefit i moramo ga kao takvog gledat.
Sanacija i revitalizacija odlagališta, sva odlagališta, bilo divlja, bilo pitoma, bila kakva bila i što mi predlažemo i za Uborak da se radi sanacija i revitalizacija Uborka, da se iz njega izvuku reciklanti koji se mogu izvući, znači staklo nije propalo, plastika nije propada, negdje preko 30% sigurno reciklanata se može iskoristiti, osloboditi nove plohe i ono što ostane znači može se još raditi kompost za potrebe zelenila, znači za hranjenje travnjaka i onog uopće zelenika koje se može, a može se i staviti na tržište i prodavati. U svakom slučaju jedna konkretna sanacija može osloboditi prostor za budućnost samog Uborka, a i ono što je bit da možemo imati na Uborku sonde s kojima možemo vršiti otplinjavanje, da taj plin sagorijeva na baklji i da eliminišemo smrad koji je prisutan sad u Uborku i oko Uborka. Sve ono što su reciklanti, imaju svoju tržišnu cijenu, koji  se mogu prodati ili ih na licu mjesta pretvoriti u nešto što se zove repromaterijal, koji može imati dalji svoj tok. Ono što je bit, odvajanje starih guma, otpadna ulja, itd., znači otpadno drvo, sve to skupa imamo u obliku koji može biti obnovljivi izvor energije i može imat svoje vrijeme. Ono što je bit i mnogi će se pitat šta je bilo sa Varaždinom u Hrvatskoj, znači baliranje, mi toplo preporučujemo baliranje svog komunalnog otpada i ovaj vid baliranja je nešto što je ekološki dozvoljeno, preporučljivo jer otpad koji skupljate ljeti, a nemate ga gdje plasirati kao energent, možete ga sačuvati za zimu, za jesen, kao energent za budućnost ili za godine ili preprodat ga, transportovat ga na neke druge lokacije, itd. Evo mi sad vodimo pregovore sa općinom Višegrad oko njihovog naplava što imaju na Drini, da se taj otpad skuplja i da se on reciklira i da se šalje na tržište. Tržište se već javilo ko želi da ga konzumira i ovdje je prava cijena realnog boliranja znači to je negdje 7,5 eura po 1 toni, ali vijek je neograničen. Znači nije ovo PVC-e folija koju će sunce spaliti, spržiti, znači ovo su polietilenske folije koje se koriste ovdje i sa mrežicom i svim ostalim, što možete vidjeti i to je i napisano, sastavni dio njene mogućnosti transporta trajnog ili da se voza što bi rekli kod nas, a ono što je stvar konkretno u Varaždinu ono su najobičnije PVC-e folije zamotane i odbačene.
Animalni otpad, plus ribe, vi kao sredina imate par ribogojilišta u kojima je izuzetno težak otpad, težak otpad koji nije prihvatljiv nijednog momenta, ali taj animalni otpad ima svoju veliku vrijednost, ovo je naša svakodnevnica i imam informaciju 2 ili 3 puta u zadnjih 20 godina da je i na Uborku spaljivan animalni otpad od stoke oboljele od bruceloze, što također nije ekološki prihvatljivo, a još manje veterinarski ili zdravstveno, ali nije bilo druge pa kažu „zapali, polij malo benzinom pa će to izgorit“. Ne, ne može se spaljivati bruceloza tek tako. Gospodarenje nus proizvodima životinjskog porijekla, mi imamo mogućnost znači već u BiH preko 50 godina da se koristi animalni otpad i on je bio prisutan sve do rata, poslije rata nemamo nijedno postrojenje, izuzev novog postrojenja koje smo radili, to je 2000. godine završeno, to je „Brovis Visoko“. „Brovis“ je jedno ekološko poduzeće i danas iako je već staro 20 i kusur godina, naj naj postrojenje po pitanju animalnog otpada, sav animalni otpad prodaju i vama za informaciju 180 eura je tona, 180 eura po toni ga prodaju, a učešće u zbrinjavanju je negdje red veličine oko 30-tak eura, znači fina cifrica i dnevno ga imaju negdje red veličine oko 14 tona. Kad prolazite nema šanse da osjetite da ste prošli potkraj „Brovisa“, a tamo se dnevno kolje 50.000 pilića, 50.000 pilića to je negdje 100 tona.
Ono što želimo reći, da od kompletno animalnog otpada, nebitno kojeg porijekla, kokošjeg, svinjskog, goveđeg, junećeg, itd., do pilećeg, imate mogućnost da ga renervirate, da ga renervirate i da od njega dobijete ovdje nekih 7 proizvoda. To je znači eko brašno, krvno brašno, koštano brašno, hidrolizirano, brašno, itd. Vama za informaciju, hidrolizirano brašno se koristi u svim prehrambenim proizvodima koje možete kupiti na tržištu kao sirovinu koja je oplemenjena i vama data da možete napravit želatin, itd., itd. Kad govorimo o koštanom brašnu, njegova tržišna cijena je preko 600 eura tona i od njega se prave filmovi za CT, za magnetnu rezonancu, znači filmovi se prave od koštanog brašna, tržišna cijena je 600 eura. Mi imamo postrojenje „ŽIBEL“ se zove u Baškoj Topoli, koje također dnevno proizvodi negdje oko 40 tona ovog hajmo reć nus proizvoda koji se prodaju na tržištu ništa, ne ostaje na tržištu Srbije, sve se izveze. Znači imaju i koštano brašno i krvno brašno i mesno brašno i hidrolizirano brašno. Ono što je bit, sve se može unovčiti, cijena izmeta kokošjeg ili goveđeg ili svinjskog, n bitno koga, je negdje oko 200 do 600 eura po toni, pa sad jeli treba to baciti ili ne baciti!? Ovdje znači imamo ponovo gospodarenje samo sa animalnim otpadom koje spada u rizičnu grupu iz razloga toga što se mora čuvati na temperaturi od +4 do +8 stupnjeva. I mesar kad kost oguli ono ubaci u frižider, ne ubaci u kantu za smeće jer je svjestan toga da je to otrov, odnosno smrad će postat poslije 2 sata i usmrdit će se. Od tog otpada znači možemo imati toplinsku energiju, rashladnu energiju, električnu energiju, mimo onih što smo imali iz kategorije 2 i 3, a jedinica ide znači sva u energetsko iskorištenje.
Medicinski otpad je priča za se, znate već šta imate na Bijelom brijegu i uopće po privatnim ordinacijama, sve to skupa čini vaš ambijent života ugroženim po bilo kom osnovu, bilo da će to završiti u kontejneru, bilo da će završiti na Uborku, ali je bit da ne može biti nijednog momenta odloženo u komunalni otpad i ono kao takvo se mora znači inaktivirati, mora se dezinficirati i ono što je bitno da od njega prilikom njegovog tretmana dobijete emisiju polutanata bez boje, okus, mirisa i lebdećih čestica. Visok stupanj energetske efikasnosti koji se može dobiti prilikom obrade medicinskog otpada i medicinski otpad se smatra obnovljivim izvorom energije. Ovdje neću vas gnjaviti pojedinostima, ono što je bit, o čemu moramo danas razgovarat ovdje, to je mulj, bilo da je mulj sa pročistača otpadnih voda, bilo da je mulj sa procjednih voda se Deponije. Jedan i drugi mulj su opasni, da nisu opasni ne bi ih izdvajali, a pogotovo kad se kondenziraju, kad skupite dnevno 10, 12, 15, 20 tona i onda plaćate enormne cifre da se to stabilizira, da se to izveze, a mi negdje sve skupa imamo u BiH oko 15 vrsta mulja. Najviše ga imamo kanalizacionog mulja, ali svi ostali muljevi su također identični, imate muljeve što mi kažemo iz septičkih jama, mi ih zovemo crne jame jer ne bi ih zvale crne da su ispravne, u njima se ne vrši odlaganje kako treba, a plus toga imate muljeve koji dobijete iz aviona na aerodromu, koje dobijete na željezničkoj stanici, pomorski mulj, nautika, autobusi, u kojima imate sanitarne čvorove, itd., znači sve je to na kraju krajeva mulj i sve je to otpad, koji se mora materijalizirati i može se materijalizirati, ne da se plaća, ne da se naplaćuje, a ovdje vam govorim da se naplaćuje jer on je energent i može se naplatit. Transfekcija mulja, bilo da je nastao iz mehaničke obrade biološke, hemijske ili termičkim tretmanom, on je energent i može se iskoristiti, kao što je riječ i o flotatima. Ono što je kod vas bio piralen, to nije bio piralem to su bili flotati, masnoće koje se izdvajaju sa tanjira, pa do onog ulja što se prospe iz friteze, pa kad on prođe svoje hemijske reakcije vi dobijete taj piralen, odnosno dobijete taj toksični, karcerogeni, vrlo teški i opasni otpad, koji se izdvaja na pročistaču, ali ide zajedno sa ostalim uljem, nek voda nosi!? Ono što je bit, da „Grizelj“ predlaže, imamo 3 mogućnosti tog tretmana mulja, i u tečnoj fazi, čvrstoj fazi i u krutoj fazi, znači naša postrojenja koja imamo već, koja su dokazana i provjerena, imaju svoje mjesto i prostor i mogućnost plasmana i u samom Gradu Mostaru i u svemu tome. Na kraju ponovo se vraćam na jednu stvar koja se zove građevinski otpad, kojeg imate svakim danom, kojeg vidite fasade bez zastora i gdje ide prašina znači i sve ostalo ruši se, pravi se, itd., ovdje vam moram prikazati, ovo je od jednog mog kolege prezentacija koju je pokazao kao dobru praksu da se odlaže građevinski otpad i poslije njegovog izlaganja ja sam rekao „kolega, nemojte se ljutit, ali upišite neku osnovnu školu, pa završite pa dođite i pričajte o otpadu jer ovaj otpad je primjer loše prakse, prvo imate problem sa vjetrom koji će ga raznijet i okolo komšijama nanijet prašinu na njegove plodove koje ima, drugo imate uticaj kiše koja će vam procjedne vode donijeti i vi ćete tamo imati cementa i nebitno koje vrste građevinskog materijala i otpada, snijeg koji će također past, led koji će to kad zaledi sve razvaliti pa će napravit još veći problem. Znači ovo je jedan očit primjer loše prakse, a ni u kojem slučaju dobre prakse, iako je sve sortirano i na oko, a još povrh svega toga je loše za vidjet estetski.
Deponija, evo je i Uborak,
Znači deponije su te, ovdje jedan fini proces, jedne tehnološke linije koju i vi imate na Uborku, koja se da još doraditi i da se taj energent počne koristiti. Ono što je bit, što bi htio reći, to je znači sonde da se stave, da se ti plinovi koji se javljaju na Deponiji Uborak da se pokupe, da se spale jer imate onda negdje od 30 do 40 puta manju emisiju i manji smrad ako imate baklju na kojoj možete spaliti taj plin koji se javlja na samoj deponiji, deponijski plin kako ga mi već zovemo. Korektno postupanje, znači imamo cirkularnu ekonomiju, imamo iskorištavanje da sve možemo zavrtiti. Zašto smo najbolji -radi toga što smo se već dokazali i certicifirali se na kraju krajeva i sve ono što radimo je na dobrobit i razvili smo eko programe i opremu koju možemo ponuditi.
Poslije izlaganja Tomislava Grizelja  u rapravi o prezentaciji koju je izložio sudjelovali su  vijećnici Damir Šunjić, Ivan Zelenika, Adela Gosto, Irma Baralija i Boška Ćavar.

S obzirom da predstavnici e firme „Lubo Systems“, nisu nazočni kao ni predstavnici  „Connect UG“,  uslijedila je prezentacija od strane  četvrte prijavljene firme i to Oliver Groß-Nehlsen AG.



Milan Orić, predstavnik firme Oliver Groß-Nehlsen AG, (Izvorno);
 Moje ime je Milan Orić i prezentiram ovdje kompaniju Oliver Groß-Nehlsen AG iz Njemačke sa sjedištem u Bremenu. Ukratko, gosp. Oliver Groß koji je trebao doći danas ovdje zbog kratkog vremenskog perioda koji nam je pružen nije mogao uskladiti svoje termine pa je poslao mene kao njegovog konzultanta da održim ovo i da vam predstavim naše rješenje za zbrinjavanje otpada i saniranje Deponije Grada Mostara. Ovako, firma Oliver Groß-Nehlsen tvrtka Oliver Groß-Nehlsen AG postoji od 1923. godine i ima veliku tradiciju što se tiče zbrinjavanja otpada, svih mogućih otpada znači i to radi već godinama, po svim ekološkim sustavima i brine se za to sve i preuzima odgovornost za ljude i za okoliš. Kratko, kada je osnovana, osnovana je 10. prosinca 1923., promet 2019. godine je bio 335.000.000,00 eura, imamo 39 podružnica i 15 solting tvrtki, 67 lokacija u Njemačkoj, 12 međunarodnih lokacija, od toga u Češkoj, Rumunjskoj, Poljskoj, Angoli, Nizozemskog i Slovačkoj. Zaposlenih 2.200 u Njemačkoj i 2.600 zaposlenika širom svijeta, oko 17.000 kontejnera i 600 vozila u Njemačkoj.
Naše usluge su upravljanje resursima i otpadom, usluge čišćenja i logističke usluge. Upravljanje resursima i otpadom su usluge kontejnera, prikupljanje, obrada i recikliranje također opasnog otpada, za kućanstva, industrijske i komercijalne kupce, luke i brodove, događanja, „ offshore“ platforme općina i gradova, pogon, postrojenja, uništavanje datoteka, upravljanje protokom materijala. Usluge čišćenja su kontrola štetočina, zimska služba za javne površine, industrijsko čišćenja i održavanje. Usluge čišćenja i održavanja za komercijalne prostore, posebno čišćenje usluga, kanala i taložnika. Logistika nam je špedicija za otpad, opasnu robu, sekundarne sirovine, građevinski materijal i rasuti teret. Znači radimo sve u kompletu. Nehlsenov uređaj za pročišćavanje, između ostalog to su naša postrojenja za pročišćavanje, znači tehničko postrojenje za sortiranje komercijalnog otpada, npr. u vremenu sa preformansama od 100.000 tona godišnje, postrojenja za sortiranje otpada od ambalaže, obrada organskog otpada, npr. prerada više od 45.000 tona godišnje organskog otpada iz kućanstava i komercijalnog pogona Bremena, postrojenje za obradu onečišćene ambalaže, boje, lakovi, itd., te pogone isto imamo i radimo s njima. Znači u Europi je počelo, mislim to je mislim 2005. zabrana odlagališta u Europi, pa su se ljudi okrenuli i svi mi koji se bavimo s tim tražili rješenja, jedno od tih je spaljivanje, a mi smo se odlučili za MBO-T tehnologiju, to je mehanički, biološki, organski tretman, znači koristeći dijelove za odlaganje na odlagališta. Znači jedan dio iz našeg pogona je otpad biološki koji se pri obradi stavlja i zatvara deponija s njim, jedan dio, ne sve. Znači neće ga biti dovoljno iz ovog otpada, ali se može recimo ako ga bude dovoljno koristiti i za druge deponije u sljedećim godinama, da se gradovi, općine, itd. pomažu, ako imaju previše tog otpada da daju drugima da zatvore svoje deponije, zato što zadnji slojevi deponija po svim evropskim standardima znamo kako se trebaju riješiti, ima 3-4 sloja, a pošto je ovo humus čisti znači on dolazi pred kraj.
Energija, znači proizvodnja RDF energije za zamjenu ugljena u cementnoj peći ili elektrani, upotreba kalorijske vrijednosti otpada umjesto sortiranja lošeg materijala, to se radi isto u postrojenju, metali, sortiranje željeza i nemetala umjesto da se recikliraju iz pepela za spaljivanje, mi to radimo već unaprijed. Nehlsenova postrojenja za proizvodnju otpadnog goriva, RDF tzv. postrojenje, pušteno je u pogon postrojenje za mehaničko-biološku obradu MTBE, 1. srpnja 2005. godine.  2006. godine MTBE je Nehlsenu dao u zakup SEG. Nehlsen je sada njegov operator, 2009. razgradnja procesa biološkog pročišćavanja. Krajem 2012. godine MTBE prodaje firmi Deponie GmbH-a, Nehlsen ostaje operator pogona. Do danas su kućni otpad, komercijalni otpad sa sastavom sličnim otpadu iz kućanstva, kao i glomazni otkup, kombinirano oko 65.000 tona godišnje, obrađuje mehanički kako bi se smanjila količina materijala koji se šalje na odlagalište okretanjem otpada izvedeno gorivo za proizvodnju električne struje. Znači iz tog postrojenja je i to moguće. Uz sve to postrojenje sortira željezo i obojene metale. Ovdje ima par slika od postrojenja kako izgleda, to je MTBE postrojenje i imate sliku hale, imate sliku desno hale, a ovo je hala u koju dolazi otpad i kao prvo ubacuje se u jedan veliki kao lijevak, koji ću vam objasniti poslije njegovu funkciju.
E sad smo došli do postrojenja koje je gotovo i gdje stiže otpad, znači otpad ide na vagu, ide prvo i važe se. Zatim otpad se predaje na obradu, samo na ta dva mjesta on treba osoblje ovdje, i osoblje za održavanje, ali o tome možemo poslije. Znači otpad se razvrstava i otpad se predaje na obradu, te dolazi, to je to što sam htio reći, otpad se usitnjava, to znači to je jedan veliki lijevak i jedna velika mašina koja na početku usitnjava sav otpad i pričamo o cijelom otpadu, znači o svemu. Znači to je glomazni otpad, kućanstvo i glomazni otpad. Zatim se prosijava putem zaslona bubnja, većina materijala koja izlazi odatle i ide dalje na pročišćavanje je manja od 60 milimetara, te idemo dalje, ide dalje do, otpad se odvaja, magnetski separator, separator vrtložnih struja, tu se odvajaju metali, a prije toga iz ove frakcije izlazi bio sitna frakcija, tako je mi nazivamo, ona ide u spremnik, i to sve automatski trakama, spremnici su ovdje, otpad se skladišti kao što vidite, i to ide automatski samo i pada u ta spremišta, do kojih ćemo doći na kraju, njihovu funkciju i šta će se desiti poslije. Otpad se odvaja putem vjetrobrana, to je sad u 4. Sekciji, i koje su potpuno zatvorenog tipa znači, ništa nije otvoreno, nego zatvorenog tipa, tako da nema prašine toliko, nema ničega. Otpad se još odvaja i ide, ovaj dio otpada broj 14, 12, 13 je za industriju, za cementnu industriju ili za visoko ložišne peći u industriji ili bilo gdje da se mogu koristiti kao zamjensko gorivo umjesto uglja što se sad radi ili ugljenog praha, koji je znamo svi sa CO2 opterećen. Sada dolazimo do kraja, broj 14, otpad se sakuplja, od broja 8 do 13 sada dolaze znači firme koje otkupljuju ove otpad, kao što su na primjer, ovo je za kompostiranje, znači ova fina bio sitna frakcija je kompost, koji  se može koristiti u više svrha, od njega se može dobiti bio plin ili struja, to ovisi o hajmo reći od grada do grada gdje je to različito, neki su zahtjevi takvi neki nisu, ali se može koristiti za to, uz jedan mali dodatak, da se može proizvoditi bio plin ili struja, sad to ovisi od općine do općine kako ona želi, a i ne mora biti, on se može upotrijebiti i u druge svrhe i pri zatvaranju deponije sasvim normalno.
Otpad, obijeni metali, on se prodaje industriji, opet nazad koji ide u industriju za reciklažu, željezo, itd. Ovi ostali, znači 14, 12, 13 kako sam već rekao, oni su zamjensko gorivo za industriju cementa ili bilo koja druga koje imaju visokokalorične peći. Tako da je ovaj proces znači zaključen i odavde iz ovih skladišta sve izlazi van, tako da je to svakodnevni proces, znači svakodnevni proces, mi komuniciramo sa svim ovim špedicijama koji dolaze po taj otpad itd., itd., tako da se non-stop prazni, puni, prazni, puni, tako iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, tako da smo riješili kompletni otpad sada. Znači mi nemamo otpada više nigdje, on je izašao, došao je u postrojenje, obradio se i izašao je van. Paralelno s tim, još nisam naglasio, zatvaramo deponiju, znači saniramo i zatvaramo deponiju, tako da kad počne ovaj pogon mi paralelno saniramo još jednom i zatvaramo deponiju. Za to treba normalno određeno vrijeme, stručnjaci znaju bolje nego mi, ali mislim da je realistično od 3 do 5 godina, mislim da je to realistično, ovisi o deponiji u kakvom je stanju, a za to postoje bolji stručnjaci od mene, ja samo prenosim ono što oni mogu napraviti i što se može napraviti i mi garantujemo za to, za ovo što sam vam ovdje pokazao garantujemo za to. Investicija je potpuno naša, samo što od vas trebamo i nećemo reći zahtijevamo, bilo bi nam drago da imamo koncesiju na 20 godina i mjesto gdje bi se to trebalo napravit, ako se s tim složite i slažete. To bi bilo s naše strane sve što nam je potrebno da napravimo takav projekt, uz koncesiju od 20 godina.
Sad dolazimo do kraja, dolazimo do troška izrade, koji ste vi zahtijevali, ja sam vidio ovaj šta ste htjeli, tako da je trošak izrade 55 eura po toni kod ulaznog volumena 35.000 tona, to smo stavili, ali postrojenje može i do 60-65.000 tona godišnje obraditi ovog otpada bez problema. Mi smo stavili ovo kako ste vi željeli, pa smo  prilagodili te brojke.
Znači izlaz bio sitne frakcije je 14.000 tona, 30 do 50 eura po toni, izlaz RDF-a, industrija cementa 17.500 tona, 50 do 60 eura po toni. Industrija cementa, ona danas plaća ugljen i prah isto toliko između 50 do 60 eura po toni. Znači sa dobrim dogovorom sa takvom industrijom se mogu te cijene reducirati. Izlazni firori su 900 tona za povrat, cijena 70 do 120 eura po toni, izlaz obojenih metala je 100 za povrat, 300 eura po toni.
Ukupni troškovi takvog postrojenja su 77 do 90,5 eura po toni, dok je spaljivanje minimalno računato od 110 eura po toni. To je mislim realno i to je sa svjetskog tržišta, sa evropskog i svjetskog tržišta su ti brojevi, tako da mislim da je to realno i uvjeren sam da je.  
To je bilo ukratko što sam vas sada predstavio to postrojenje i kako bi mi željeli zbrinuti otpad u vašem gradu i okolici, znači kompletni otpad pričamo o tome i saniranje paralelno vaše Deponije.




Poslije prezentacije uslijedila su pitanja i tražena pojašnjenja u svezi održane prezentacije od strane gradonačelnika Maria Kordića i vijećnika, Antonia Zelenike, Irme Baralije, Vesne Šunjić, Ivana Zelenike, Miroslava Grubišića, Slavena Bevande i dr. Zlatka Guzina.

Sljedeća firma koja je izvršila prezentaciju je firma je Revitek.

Zoran Đurić, predstavnik firme Revitek, (Izvorno);
Ja  sam Zoran Đurić i moj kolega Dejan Jovanović. Mi ćemo vam danas predstaviti zbrinjavanje javnog otpada u Gradu Mostaru po tehnologiji Reviteka i odmah na početku da vam kažem imamo odlične vijesti za vas, danas smo pomno slušali vaše diskusije sve, mi imamo apsolutna sva rješenja za vaše probleme, samo je do vas poslije, ali da krenemo od početka. Zašto Revitek? Dakle Revitek je švajcarska firma, kompanija koja postoji od 1996. godine i trenutno posjedujemo najsavršeniju tehnologiju u svijetu za ekološko spaljivanje otpada. Naša postrojenja imamo širom EU-a, od Italije, Švajcarske, Danske, Norveške, Belgije, Njemačke, Holandije, Poljske, sve do Južne Koreje, a neki dan smo potpisali prvi ugovor na Balkanu, grad Skoplje je potpisao ugovor za gradnju našeg postrojenja. Dakle Revitek je svjetski lider u gradnji ekoloških spalionica otpada, Revitek tehnologija ima rješenja za sve probleme vezane za zbrinjavanje komunalnog otpada i svih drugih otpada u Gradu Mostaru. Naravno, ukoliko želite da posjetite neko od naših postrojenja u bilo kojoj od ovih zemalja, dobro ste nam došli i sa zadovoljstvom ćemo vam pokazati nevjerovatno dobre karakteristike u radu i poslovanju naših postrojenja.
Karakteristike i način funkcionisanja Revitek postrojenja, gradnjom naših Revitek spalionica problem odlaganja otpada u Mostaru se trajno rješava, naglašavam trajno. Revitek spalionice sagorijevaju sav komunalni otpad iz domaćinstava, industrijski otpad, pet ambalažu, papirni otpad, sve vrste medicinskog otpada, otpad animalnog porijekla, kao i mulj iz postrojenja za prečišćavanje vode i kanalizacije. Visoke temperature u kotlovima za spaljivanje, koje dosežu do 1.450 stepeni celzijusovih omogućavaju potpuno sagorijevanje svih gorivih komponenti i uništavanje štetnih jedinjena. Ovako visoke temperature u kotlovima omogućava naš jedinstven patent vodenog hlađenja rosta, to je patent gosp. Osmana Demrena koji je prošli put bio ovdje na prezentaciji i on je inače vlasnik patenta ove Revitek tehnologije i nažalost danas nije mogao da bude ovdje sa nama zato što je otišao u Tursku gdje trebamo da potpišemo također za jedno veliko postrojenje ugovor. Višestepeno čišćenje dimnih gasova koji nastaju sagorijevanjem osigurava da štetni gasovi se ne ispuštaju u atmosferu, toplotnu energiju koja nastaje tokom spaljivanja naša postrojenja pretvaraju u električnu energiju, toplotnu energiju, za grijanje gradova ili za proizvodnju vodonika, mogu i kombinovane opcije, recimo istovremeno i električna energija i toplotna energija za grijanje grada. Dakle, gorivi otpad je veliki neiskorišten energetski potencijal, a spalionice su najefikasniji metod tretiranja otpada jer smanjuju njegovu zapreminu u prosjeku za oko 90%. Sad ćemo zajedno pogledati dijagram koji najbolje govori da je ova tehnologija sve više zastupljena u evropskim zemljama, a pogotovo u onim najrazvijenijim. Ova crveno označno su deponije, žuto označene su spalionice, zeleno je reciklaža i ovo dole sivo to su nedostajući podaci. Dakle, ako pogledamo ovu lijevu stranu, gdje je ovo žuto, vidjet ćemo da najrazvijenije zemlje Zapadne Europe, EU-a, evo čitamo redom Švedska, Finska, Danska, Njemačka, Holandija, Belgija, Austrija, Luksemburg, Velika Britanija, Francuska, najveći dio svoga otpada rješavaju načinom spaljivanja u ovim spalionicama. Nažalost, nisu u ovom dijelu ovamo zemlje kao što su Kipar, Grčka, Rumunija, Hrvatska, Slovenija, itd.. Znači najrazvijenije zemlje u Europi koriste upravo ovu tehnologiju i još nešto da napomenemo, mi nažalost na ovim našim prostorima nemamo ni preventivu odlaganja otpada, niti kulturu odlaganja otpada. Ove zemlje napominjem da imaju izuzetnu kulturu odlaganja otpada, tako da i pored toga, znači i pored tih reciklaža, oni najveći dio otpada spaljuju u spalionicama. Kolega Dejan će vam, inače njegova firma radi u našim postrojenjima remont tih naših postrojenja i on će sad malo da vam, ovdje imamo kratak animirani film kako ta postrojenja naša izgledaju, pa će vam on malo pojasniti kako to funkcioniše.

Dejan Jovanović, predstavnik firme koja vrši remont postrojenja u Reviteku,  (Izvorno);
Kako vidimo ovdje kamion ne ide više na deponiju nego ide na spalionicu, direktno ubacuje otpad u bunker i iz bunkera ide u kotao. Znači ne selektiramo više otpad, nego kako iz kamiona tako ga ubacujemo u kotao. Operator ga ubacuje, mješa ga, zavidi kako stiže otpad, ovo je kotao, u kotlu je temperatura od 800 do 1.450 stepeni. Znači ubrizgavanjem kiseonika mi dovodimo od 800 do 1.450 stepeni. Sad kako vidite gasovi idu kroz višestepeni filter, peru se, ovdje ulaze u turbinu, pokreću turbinu i stvaraju električnu energiju. Ovdje se opet pročišćavaju gasovi i na kraju izlaze kroz dimnjak kao vodena para.

Zorann Đurić, predstavnik firme Revitek poslije izlaganja Dejana Jovanovića nastavio sa prezentacijom  (Izvorno);
Karakteristika naših postrojenja je i ta da su naša postrojenja sva digitalizovana, znači naša postrojenja su digitalizovana i softveri koji su unutra ugrađeni su rješenje naših inžinjera i za svaku spalionicu posebno, zavisno od karakteristika radimo poseban softver. Znači nije to ono serijska nekakva proizvodnja, nego naši inžinjeri za svaku spalionicu rade poseban softver. Evo sad vam govorim o digitalizaciji i evo ovdje imamo postrojenje iz Beringa, ovako tu imamo skrin šot, cjelodnevni skrin šot rada postrojenja i ovdje ova prva siva linija to je granična linija koja pokazuje koje su to granične linije po standardima EU. Naša za otrovne gasove, naša dole ova žuta linija, pokazuje kako, koliko ispod toga naše postrojenje radi. Ova plava linija to je kiseonik koji ubacujemo u postrojenje, ova gore naranđasta linija pokazuje ovo je 30-minutni skrin šot i vidjet ćete ovdje desno ima ovo malo odstupanje koje se pojavilo vjerovatno zbog povećane količine možda plastike ili tako nešto i vidite ovdje kako se odmah kiseonik, količina kiseonika smanjuje da bi se smanjio plamen i dole postrojenje se ponovo dovodi u normalnu. Znači digitalna i ekološki čista postrojenja. Po zakonodavstvu EU ova postrojenja spadaju u postrojenja sa obnovljivim izvorima energije. Revitek spalionica otpad koji se ne može reciklirati pretvara u energiju na ekološki bezbjedan način i tako sprječava njegovo deponovanje u prirodi. Spalionice targetiraju otpad koji se ne može ponovo upotrebljavati, smanjujući na taj način potrebu za novim deponijama, što je velika prednost imajući u vidu visok štetni utjecaj deponija na životnu sredinu, potencijalno zagađivanje podzemnih voda, emisiju metana, nepodnošljiv smrad, koji pretpostavljam da vaše stanovništvo ovdje osjeća pogotovo kad zaduva vjetar mostarski i još pored toga kad imamo deponiju mi je moramo naknadno zbrinjavati, a to zbrinjavanje može da traje i nekoliko stotina godina. Revitek tehnologija spaljivanjem otpada eliminiše otvaranje novih deponija i mislim da je to ono rješenje koje Gradu Mostaru treba. U drugoj fazi kada se napravi naše postrojenje, naša jedinstvena tehnologija omogućava metodom separacije starih deponija spaljivanje otpada sa postojeće stare deponije, te je u periodu od nekoliko godina moguće prostor Deponije Uborak u Mostaru transformisati u ekološki potpuno čisto zemljište. Znači to je druga faza kad se napravi naše postrojenje, mi imamo također našu tehnologiju separacije kojom separiramo otpad sa stare deponije i mi ga spaljujemo i dovodimo to područje u kojem se nalazila stara Deponija u čisto ekološko obradivo zemljište. U šuti koja nastaje sagorijevanjem otpada u spalionici imamo ostatke metala koji se odvaja i ide na reciklažu, a ostatak šute koji u sebi nema štetnih komponenti može se koristiti kao zamjena za prirodne materijale, kao što su šljunak i pijesak u građevinarstvu, te nasipanje puteva. Našu tehnologiju možemo prilagoditi shodno količinama otpada koju lokalna zajednica proizvede u toku godine, tako da postrojenja gradimo da budu rentabilna sa minimalnim količinama od 24.000 tona godišnje, pa sve do postrojenja od 1.000.000 tona godišnje.
Mislim da je sad ovo za vas najzanimljiviji dio, govorimo o finansiranju postrojenja. Dakle, sva naša postrojenja širom Evrope rentabilno posluju i brzo su samooplativa. Zbog veoma pozitivnog iskustva u poslovanju naših postrojenja, banke nam brzo odobravaju kredite, kreditna sredstva pod vrlo povoljnim uslovima i naša konzultantska kuća West too energy Demren obezbjeđuje kompletno finansiranje gradnje postrojenja. Revitek spalionice po standardima EU kao što sam rekao spadaju u postrojenja sa obnovljivim izvorima energije, te na osnovu toga smo u mogućnosti da iz EU fondova obezbjedimo subvencije za izgradnju spalionica, a kako se radi o nepovratnim sredstvima to znači značajno pojeftinjenje cijene postrojenja. Postroje 3 opcije vlasništva postrojenja, ja kao čovjek odavde iz Bosne uvijek kažem da je ova prva verzija najbolja, zato što u ovoj verziji sa našim otpadom proizvodimo novu energiju koju i naplaćujemo, koju zadržavamo za sebe, ali evo sad ću vam ispričati sve tri opcije.
Dakle, 100%-tno vlasništvo Grada Mostara prva opcija. Ako klijent želi da je 100% vlasnik potrebno je da obezbjedi jednogodišnju bankovnu garanciju u vrijednosti od 30% postrojenja. Naša postrojenja se grade 2 godine i 3 mjeseca, a za vrijeme trajanja gradnje postrojenja grad nema apsolutno nikakvih obaveza za vraćanje kredita. Tokom gradnje također naši inžinjeri obučavaju domaće radnike koji će da rade u tom postrojenju i naša postrojenja zapošljavaju negdje oko 30 radnika. Prva rata, grad vraća tek nakon prvog mjeseca rada, kada od prodane električne energije ostvari prihod dovoljan da plati ratu kredita, sve obaveze za održavanje postrojenja i troškove plata radnika, a sigurno vam ostaje novac i za punjenje budžeta.
Druga opcija kada je vlasništvo grada 20%. Ako nemate ovu mogućnost zbog kreditnih obaveza koje većina naših nažalost gradova ima, onda ima opcija da ste u vlasništvu sa 20% i u toj opciji grad treba da, ako nema dakle ovu garanciju od 30% može da učestvuje sa 10% vrijednosti postrojenja u gotovini i u toj opciji je suvlasnik postrojenja sa 20%.
I treća opcija. Ako grad nema mogućnosti i garanciju i sredstava ni za opciju 1 ni 2, a želi da riješi problem odlaganja otpada i problem stare deponije kroz gradnju Revitek postrojenja, West to energy Demren pronalazi investitore koji ulažu sredstva u gradnju postrojenja i u tom slučaju 100%-ni vlasnik je investitor zato što je on dao sva sredstva i obezbjedio. U svim ovim opcijama, znači opciji 1, 2, 3 grad je dužan da obezbjedi zemljište površine 250x400 m i kao što ste mogli da vidite na onoj animaciji naša postrojenja su vrlo kompaktna i ne zahtijevaju velike površine. Pored toga grad mora da obezbjedi garantovane količine otpada, to su ove količine koje ste nam prezentzovali da trenutno posjedujete, u minimalnom periodu od 20 godina, te nam da pomognete u dobijanju svih potrebnih dozvola za gradnju postrojenja i naravno kopčanje postrojenja na Elektroprijenos BiH. Dakle, evo sad ću vam dati, ovo su orijentacioni molim vas podaci koje ću vam dati, ovo smo dobili iz vaše službe ovdje u gradu da imate, otprilike oko 45 tona otpada godišnje. Sa tom količinom 45.000 tona godišnje, sa tom količinom mi možemo u toku godine da proizvodimo 6,3 MW električne energije po satu i 28,8 tona vodene pare po satu. Ako uzmemo da je KW električne energije 15 centi, pošto  ovo postrojenje spada u ekološka postrojenja, onda spalionica za sat vremena zarađuje 843,75 eura, što dalje predstavlja 6.750.000 eura prihoda za godinu dana samo od prodaje električne energije. Spalionica sa ovim kapacitetom bi koštala oko 42.180.500 eura, ali ovo su orijentacioni kažem podaci zato što mi precizne podatke dobijamo iz studije izvodljivosti koju isključivo rade naši stručnjaci zbog mogućnosti lažiranja podataka, itd. Ako mi gradimo postrojenje i dajemo garancije za njega, znači isključivo naši stručnjaci rade i studiju izvodljivosti, a ta studija izvodljivosti pokaže sve ono što treba za postrojenje.
Kako da se dođe do ugovora za gradnju?  Prvo što zainteresovan klijent, ovdje dakle Grad Mostar, treba da uradi da našoj konzultatskoj kući West to energy Demren pošalje pismo namjere za izgradnju Revitek spalionice otpada. Slijedi izrada studije izvodljivosti, za koju West too energy Demren obezbjeđuje sredstva iz EU, tako da Grad Mostar dobija besplatno studiju izvodljivosti. Nakon urađene studije izvodljivosti Grad Mostar dobija sve potrebne podatke koji se tiču funkcionisanja postrojenja, rentabilnosti, cijene postrojenja, količine proizvedene električne energije i svega bitnog za funkcionisanje spalionice, na osnovu čega se vi onda odlučujete dali želite da idete u ugradnju tog postrojenja ili ne, ali osnovna stvar jeste da se uradi tačna i precizna studija izvodljivosti.
I na kraju zaključak, znači zbrinjavanje javnog otpada u Mostaru rješava gradnja Revitek spalionice i na taj način se zaustavlja odlaganje smeća na Deponiju. U drugoj fazi sa izgrađenom spalionicom, uz korištenje jedinstvene Revitek tehnologije i separacije u periodu od nekoliko godina zavisno od količine otpada na Deponiji vršimo spaljivanje otpada Deponije Uborak i zemljište dovodimo u prvobitno ekološko čisto stanje. Za gradnju Revitek spalionice budžet Grada Mostara neće biti opterećen ni za 1 KM, a jedina obaveza Grada kao što sam već rekao jeste obezbjeđenje zemljišta, potrebnih dozvola i garantovanih količina smeća.
Ovo je otprilike srž našeg predavanja pošto sam se ograničio na minutažu koju su nam rekli, ja vam se zahvaljujem na pažnji i preporučujem da sve pažljivo preslušate prezentacije i odlučite se za najbolju, ako se budite vodili sa tim kriterijima ja sam siguran da će te da izaberete nas.

Poslije prezentacije od strane predstavnika firme Revitek, uslijedila je diskusija kao i postavljanje pitanja od strane nazočnih.
U diskusiji i postavljanju pitanja sudjelovali su vijećnici: Ivan Zelenika, Irma Baralija, dr. Nazif Derviškadić, Radmila Komadina Glavna savjetnica Grada Radmila Komadina, Damir Šunjić, predstavnici Udruženja „Jer me se tiče“, Omer Hujdur i Ethem Čustović, Anel Kljako, Antonio Zelenika, Marko Novak, Amira Trbonja, načelnica Odjela za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove, Slaven Bevanda, Stanko Ćosić

Slijedeća koja je izvršila prezentaciju je firma SCS management.

Samir Hodžić, predstavnik SCS Management (Izvorno);
Ja sam našu prezentaciju shvatio da trebam skratiti na 15 minuta, ja ću to da uradim i neću vam čitati nikakve ovako tekstove, nego ću bitne tačke spomenut, a naravno tu su dokumenti koje vi možete, kojih ima dosta, dobit na raspolaganje. Moje ime je Samir Hodžić, ja sam u Amsterdamu od 1994. godine, isto u Ženevi funkcionišemo, moja specijalnost nije hemijsko rješavanje, nisam inženjer u tom polju, ja sam iz finansijskog tržišta, znači to je moja specijalnost i ja ovdje ovaj nisam zbog para, možda to zvuči čudno, ali jednostavno imam jednu motivaciju koja mi je jako draga, a to se da se okoliš i priroda riješe jer dr. Strajterberg u Jeni je izmislio nešto fantastično, što bi ja volio ovdje da napomenem jer mi smo na jednoj planeti i ona jek kako da kažemo svemirski brod i lajk suport je za naš život priroda i ako ne obratimo pažnju na to vrlo brzo ćemo se naći u problemu na tom svemirskom brodu, ako smijem to tako reći. Dakle, spominjalo se ovdje, vjerovatno znate, pirolizu poznajete svi vjerovatno, spalionice, ali dr, Strajterberg u Jeni je prije nekih 12 godina već dosta posla odradio i pilot projekat vrtio i šta se tu dogodilo -je da je on, znači sve je u svemiru nastalo od gasa i gravitacijom je taj gas postojao neka materija i teža materija, itd., znači sad imamo materiju i on se pozabavio s tim da vrati to u početno stanje, u gas, o tome vam ja danas govorim. Znači spominjat ćemo temperature, pritisak, ali se radi o karbonizaciji otpada organskog u kojem ima karbona, znači prije toga otpad je korisno, znači možemo beton, metal, staklo i ostale sve stvari koje su poznate vama riješit, a šta raditi sa tim organskim smećem, sa otpadnim vodama, e tu je znači problem. Znači ova inovacija rješava preko 98% tog organskog otpada, koji više nikom ništa ne valja, dok znači metal ste prodali, staklo itd., znači sve što ima karbona, plastika, guma industrijska ulja, medicinski otpad, vama je to poznato tako da vas tu puno ne maltretiram, vidite kako deponije inače izgledaju. E, one se znači prerađuju cijeđenjem i sušenjem i te otpadne vode se rješavaju da one se isto prerade do biognojiva, koje je jako traženo u Dubaiju i u tim arapskim zemljama, znači i te vode se riješe i to je jedan drugi koncept koji je dio ovog projekta. Univerzitet u Lajdenu ima taj patent i to ćete isto dobit sve da pregledate, znači te otpadne vode isto se rješavaju i onda se dovodi do ovog šredovanje koje znate, usitnjavanje smeća. Znači sortiranje otpada, cijeđenje voda i onda se priprema taj RDF, a ovaj TSPI dupleks ima inovaciju da karbonizira znači te male čestice otpada i pod pritiskom i doziranjem oksigena i toplotom, to je taj proces, dođe se do sintetičkog gasa. E, taj sintetički gas, ovo je suštini priprema i ovo je potpuno automatizirano, znači ovdje nemate problema, znači ovaj čitav mehanizam funkcioniše i tu se odvaja smeće, priprema, itd. Spalionica vam je jasno, sagorijevanje, toplota, od toga možemo da napravimo vodenu paru i pravimo struju. Međutim, đuli energije u jednoj formi moraju da prelaze u pokretnu energiju pare i onda se turbine pokreću i tu u svakoj tranziciji energije se gubi nešto i dr. Strajterberg je napravio znači termolizu u kojoj dolazi do tog sintetičkog gasa odmah, znači nema gubljenja u tranzicijama. Znači energija koja se nalazi u karbonskom otpadu se automatski maksimalno i rentabilno pretvara u sintetički gas i može odmah da se sagorijeva -i šta se s tim radi, pokreću se man motori, koje je specijalna firma Man u Njemačkoj podesila, to su znači, kako se to kaže u brodskim, to su brodski motori koji su prerađeni da ovaj gas maksimalno optimalno iskorištavaju i onda generatori za struju i pravi se struja. Malo postrojenje otprilike 12 do 14 MW koristi oko 200 tona otpada dnevno. Ovaj ovdje proces koji vam pokazujem, mislim dali ćete to sad vidjeti nije ni bitno, ovaj dupleks TSPI proces u Jeni, oni imaju patent i tu imamo još listu preko 18 patenata koje imaju, a to ćemo vam isto sve proslijediti, znači usitnjeni komadići čestice se stavljaju u ovaj reaktor i pod pritiskom i doziranjem oksigena se pretvaraju u taj gas. Ovaj proces, da vam previše ne ulazim u detalje, prelazi u „mejngesifaj“ i tu dolazi do ovog produkta gasa, koji se onda dalje koristi poznatim tehnologijama koje nisu znači inovacije. Znači to sad je pitanje, možda čak i u BiH postoje postrojenja koja već neke ove elemente rade, tako da ako dođe do izgradnje ovog produkta ne morate koristiti ovu soluciju iz Njemačke, mislim može, ali oni su otvoreni da se napravi suradnja da vidimo koje elemente imamo ovdje, kako šta, itd.
Znači ovo je postrojenje i ovdje se radi o 2 linije. Ideći na to da TSPI energy razmišlja kako to treba da funkcioniše, cijelo vrijeme, nude se dvije linije koje znači prerađuju u isto vrijeme otpad, a u suštini ne mora, ako ste vi o kej s tim da to funkcioniše 2-3 godine i da se zatvori na 2 sedmice ili 3 da se to prečisti, to nije problem, sve zavisno od uslova kako elektroprivreda zahtijeva, dali mi možemo taj „šatdaun“ imati ili ne. I ja predlažem lično to zbog cijene ulaganja, itd., ali dvije linije su nešto o čemu ćemo danas pričat.
Ovo postrojenje VGO2, to su 2 linije, izgleda otprilike ovako, uzima prostor 100 metara, 360 metara i namijenjeno je tako da može više linija da radi, ako vi želite da imate 36 MW struje i imate dosta otpada može se proširit vrlo lako. E sad ovo je spisak tih linija i koliko znači džula po kg se pretvara u KW, ali znajte da otprilike zavisno od kalorija smeća, sva plastika, sve gume, sva industrijska ulja, sve je to jako kalorično, znači visoke kalorije i to je jako korisno i to se znači prerađuje i dolazi do sintetičkog gasa. Sintetički gas nije nepoznata pojava, sintetički dizel postojao je još davno, ali do ove mjere da se sintetički gas napravi da je znači obnovljivi izvor energije i da ima certifikat za to i da je odobren od EU, e to jeste inovacija i to je nešto što EU i čitav svijet trenutno jako forsiraju. Da nije bilo korone mi smo željeli prošle godine doći u BiH, međutim zbog korone nije bilo moguće, ali evo mislim da se tu nešto sve dogodilo u nekom tajmingu da je ovo sve fantastično kako ide.
Još jedanput, mi imamo također investitore, oni su vrlo ozbiljni, ovdje vidite na ovome papiru što ću vam ja pokazat, to je pismo da je klasificirana ova tehnologija kao obnovljivi izvori energije, znači spada u hidroenergiju, geotermalnu, vjetra, itd. Zašto je to dobro? Pa prije svega ako se to u BiH stacionira, postoje fondovi koje može grad dobiti ili jednostavno ko je gradio dobiti, postoje nagrade koje se mogu dobiti za ovo postrojenje i ovo postrojenje je znači trajno rješenje otpada, ne samo sad 10 godina, 15 godina, nego cijelo vrijeme. Izgradnja nije skupa i postrojenje se znači održava vrlo jeftino, u poređenju sa spalionicama kao što ih imamo u Amsterdamu, 800.000.000 eura je koštala spalionica, imali su 6 toplana koje koštaju 1.000.000 eura održavanje godišnje i do te mjere je došlo da su odlučili gasit spalionice, znači uopšte nije korisno. Biomasa, trenutno Vatenfaun nudi, čitav Amsterdam se buni, Švicarci isto to dobro poznaju, znači biomasa je opasna zato što dolazi do eksplozija i ti iskorištavaš  jedan dio tog otpada, a onda „lendfil“ od drugog otpada ostaje problem, otpadne vode ostaju problem.
Eto znači ja vama otprilike pokušavam u 10 minuta predstaviti situaciju, ja sam stavio ovdje i „tufraport“ i imamo listu patenata, imamo čitavu dokumentaciju koja je spremna, siguran sam da imate specijaliste u ovoj domeni i da će taj „djudileđžens“ proći zbog toga što i investitor koji ima novce je to već uradio. Tako da oni ne bi ulazili sa novcima tu da to nije sigurno.
Još jedanput, ovo nije moja specijalnost, novci nisu moja motivacija, jedino je stvar kako napraviti zajednički po zakonu i učestvovanjem taj projekat da je svima jako dobar. Vi ćete meni sada vjerovatno postavljati pitanja naravno, ali u svakom slučaju postoji solucija da između 17 i 20 godina vi budete i vlasnici tog postrojenja, a ono traje minimalno 45 godina i održavanje je vrlo efikasno, siemens senzori to rade, minimalno 16 radnika, a može i do 52, zavisno šta sve treba. Postrojenje od 2 linije, otprilike 48.000.000. Dali su dvije linije potrebne, ja mislim da ne, mislim da treba ovo postrojenje da se pokaže da je učinkovito. Naravno, da lobiji od klasičnih konvencionalnih rješenja su jaki, vi to sami dobro poznajete, znači spalionice, biomasa, naravno da će oni doći sa svim svojim argumentima, ali evo u suštini je ovo dokazan koncept i Njemačka država ima još jedan dokument koji garantuje za njegovo funkcionisanje. Znači ako se to izgradi i nešto ne funkcioniše Njemačka država plaća sve 1 do centa. Eto to je neka moja prezentacija, molim vas ako imate pitanja slobodno, tu sam.

U raspravi po prezentaciji firme SCS management sudjelovali su Salem Marić, Slaven Bevanda, Irma Baralija, Antonio Zelenika, Adil Šuta, Amira Trbonja, načelnica Odjela za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove, Anel Kljako, dr. Nazif Derviškadić, Ibro Husnić.

Sljedeća je bila prezentacija  ALBA Group;

Prof. Jovan Sredojević, predstavnik ispred ALBA Group (izvorno)
Ukratko mala prezentacija 2 minute o firmi ALBA Group iz Berlina. Prvo želim da se predstavim, ja ću prezentirat mišljenje stručne grupe vezano za sanaciju i nastavak eksploatacije Deponije Uborak. Evo tu se neke moje generalije, moram da kažem saslušao sam prethodna predavanja od ovih predavača prethodnih, mislim da ću ja ovdje govorit više o konkretnoj Deponiji Uborak. Uzimam sebi za pravo da mogu na tu temu govorit zato što sam jedan sigurno od idejnih začetnika izvora lokacije regionalne deponije, što sam prvi da kažem autor projektnog zadatka za Deponiju, revident regionalne Deponije, obučio sam sve radnike na regionalnoj Deponiji i obavili ispite za one koji su zaposleni na regionalnoj Deponiji, negdje oko 40 radnika, napravio sam informacioni sistem koji je funkcionisao na regionalnoj Deponiji. Prije 2 godine sam napravio projektni zadatak za izgradnju druge faze regionalne deponije koja je po tom projektu urađena, koja funkcioniše i već je kretala eksploatacija. I prošle godine smo napravili idejni projekat sortirnice na regionalnoj Deponiji „Mošćanica“. Mislim da ova grupa na čelu, ja sam znači prof. Jovan Sredojević, bio sam 40 godina profesor na Mašinskom fakultetu u Zenici, jedan od osnivača, odnosno osnivač odsjeka inženjerska ekologija u sklopu svog rada na Mašinskom fakultetu, imam negdje oko 105 diplomiranih inženjera, magistara i doktora tehničkih nauka, od toga oko 50% iz oblasti inženjerske ekologije. Da ne pričam mnogo o sebi, želim prije svega da se prvo osvrnem na moje viđenje, ja i moji saradnici znači dr. Dautbegović koji je mene naslijedio na Mašinskom fakultetu, sad je docent na grupi predmeta iz oblasti upravljanja i deponovanja otpadom, konkretno predaje kao što sam ja predavao deponiju otpada i reciklažu otpada, mi smo na bazi raspoložive dokumentacije, nažalost nismo imali svu dokumentaciju regionalne Deponije, ali smo jučer posjetili regionalnu Deponiju i mislim da nam je u potpunosti jasna situacija. I u suštini, kao što svi rudarski inženjeri, obzirom da sam ja rudarski inženjer, kad čovjek uđe u jamu mora da izađe sa konkretnim rješenjem bez obzira dali je dobro ili nije dobro, za razliku od moje supruge koja je arhitekta i ona uvijek gleda 10, 15, 20 godina unaprijed, a mi moramo danas ovo  riješit. Tako isto smatram da moramo, trebamo ustvari, da je vaš zadatak, a evo i mi se na neki način nudimo ovdje, znači ALBA-Group iz Berlina i ovaj stručni tim na čelu sa mnom, sa dr. Dautbegovićem i direktorom ALBE BiH gospodinom Vladom, da zajedno s vama učestvujemo u rješavanju tih problema. Mislim da smo u stanju da to riješimo u relativnom kratkom vremenu obzirom da smo došli do nekog podatka da postojeći raspoloživi prostor za deponovanje otpada na ovoj Deponiji je relativno kratak. Da ponovim samo ovdje, pozicija 1 to je stara Deponija otpada koja je u funkciji od 1960. do 2014., praktično je izgrađena bez ikakvih tehničkih zaštita. Od 2014. do 2018. Ovdje, to je pozicija 2, to je ona faza 1, praktično ona je u potpunosti zaklonjena, nema više prostora, od 2018. do unazad nekoliko mjeseci, ne znam tačan period, u eksploataciji je bilo ova faza 2 Deponije i na ove 2 faze je izgrađen kvalitetno, bar po saznanjima, prikupljanje procjednih voda. Znači urađena je tehnička zaštita podloge i iz faze 1 procjedne vode odlaze u lagunu, a iz faze 2 odlaze u jedan sabirni bazen koji se pumpama prepumpava na ove dvije deponije, odnosno i na staru Deponiju. Moram priznat, da po direktivama EU nije dozvoljeno odvodnja procjednih voda ako ne ide gravitaciono. Međutim, ovdje nema, ovdje ide u bazen koji je niži od okolnog terena i praktično sve količine vode se moraju prepumpavat. U posljednjem periodu nije bilo požara na ovoj Deponiji, na fazi 1 i fazi 2, nije zato što su sve količine procjednih voda pumpama vraćene i praktično ta Deponija je u potpunosti zavodnjena. Nije samo problem što je zavodnjena nego je zavodnjena suviše, da kažem ima preveliku zavodnjenost jer ne dozvoljava kvalitetne biohemijske procese razgradnje organskih komponenti u tijelu Deponije. Šta će se desit sutra kad izgradimo postrojenje za prečišćavanje voda i kad budemo vršili prečišćavanje, doći će pod utjecajem vjetra, mislim vi to bolje od mene znate, koji su to vjetrovi, doći će do prodora zraka u tijelo deponije i neće doći do ovog kontrolisanog biohemijskog procesa razgradnje. Evo ja ću na sljedećoj slici ukratko objasnit. Prema tome, u zatvorenom dijelu deponije bez prisustva zraka odvijaju se anaerobni procesi razgradnje i konačni produkti anaerobne razgradnje je deponijski plin i deponijski filtrat. Najveće količine u deponijskom plinu se nalazi metan, otprilike negdje 45% do 60%, i to je energent. Na Deponiji Sarajevo na Smiljevićima deponijski plin je korišten za proizvodnju električne energije kao plinski generator i otprilike oni su koristili taj plin da ako je produkcija deponijskog plina preko 45% ide u plinski generator, ako je do 45% ide na baklju, na spaljivanje na baklju. Ako je pak deponija otvorena, kao što je slučaj sad ovdje na Uborku, tad se vrši aerobna razgradnja uz prisustvo zraka, konačni produkt su ugljen dioksid i voda, odnosno vodena komponenta. Nažalost, problem što ste projedne vode iz svih dijelova, znači stare deponije, faze I i faze II, odlaze u lagunu faze I, betonski bazen faze II i stare deponije u podlogu. Sigurno je da, ja sam slušao iz ove udruge što su ovi mještani govorili, da su apsolutno u pravu, da najveće količine deponijskog filtrata ili procjednih voda odlaze u podlogu. Zašto odlaze u podlogu -zato što je podloga šljunkovita, znamo kakva je podloga tu, otprilike 90 metara je šljunkovita podloga i kroz tu šljunkovitu podlogu na kraju dođe do rijeke Neretve.
Prema tome, osnovni zadatak je da se mora u što skorije vrijeme pored plohe za nastavak odlaganja, znači da ne dođe do prekida kontinuiteta odlaganja, da se izgradi odgovarajuće postrojenje za pročišćavanje tih voda. Kasnije ću još malo na tu temu se vratit.
I evo šta je u suštini, šta su produkti razgradnje otpada u tijelu deponije, deponijski filtrat, deponijski plin, oni istovremeno i staklenički plin, znači štetan za atmosferu. Drugo, ako je sadržaj metana u deponijskom plinu do  15%, on je eksplozivan, to je isti mehanizam eksplozije kao što se dešava u metanskim jamama. Ako je preko 15% on sagorijeva. Prema tome, nama je cilj da se ostvare optimalni uslovi biokemijske razgradnje i da produkcija deponijskog plina iznosi negdje iznad 45%-55%, opet zavisi od sastava tog otpada. Zatim supstance u tragovima, koji su najčešće kancerogene, i na kraju imamo neprijatne mirise. Znači ako imamo nekontrolisanu produkciju deponijskog plina, imamo oticaj deponijskog filtrata u tijelo deponije i emisiju deponijskog plina, neprijatnih mirisa i ovih supstanci u tragovima u atmosferu, zato su ovi ljudi oko Deponije apsolutno u pravu, žale se na te odnose. Prema tome, to treba u principu spriječiti. Zašto spriječiti? Pa vidite sad, čovjek je posljednja karika u lancu ishrane, sve što bacimo u vodu dođe čovjeku, sve što pustimo u tlo dođe čovjeku i što pustimo u zrak dođe čovjeku. Prema tome, tijelo deponije u principu treba držati, smatrat kao jedan bioreaktor, da tako kažem, kao jednu konzervu u kojoj se odvijaju ti procesi i kontrolisano vršiti odvodnju procjednih voda, prečišćavati ih i pustiti ih u ovom slučaju u vodotok, naravno prema parametrima prečistiti ih na dozvoljeni nivo koncentracije prema, ima jedna uredba o ispuštanju tehnoloških otpadnih voda u prirodne prirodne recipijente ili pak prirodnu kanalizaciju, koja je izdata mislim 2012. godine. Prema tome, to nam je sada u principu cilj -zaštitit čovjeka i nastavit eksploataciju.
Evo ovdje ukratko ja sam dao jednu, prepisao sam ustvari definiciju pojma upravljanja otpada, koji je propisan Zakonom o upravljanju otpada u F BiH, to je paket zakona koji je izišao u F BiH 2003. godine, kasnije je došlo do izmjena i dopuna ovog zakona 2009. i 2017. godine. Prema tome, na bazi ovog zakona osnove za zbrinjavanje komunalnog otpada na području Grada Mostara, što je predmet ovih rasprava, mislim i ove rasprave koje su bile prije naše rasprave su interesantne, međutim one nisu za današnje vrijeme, mislim nisu za današnje rješavanje vaših tekućih problema, rekao sam da moramo danas nać rješenje, spaljivanje će doć u neko drugo vrijeme, dali će to bit proizvodnja električne energije, pirolize, ne znam ni ja i ostalih tehnologija poznatih. Prema tome, da bi uspostavili kvalitetan sistem upravljanja otpada na okolinsko prihvatljiv način, trebamo podijeliti čitav taj sistem na 4 osnovne elemente, sakupljanje otpada, danas ne želim o tome diskutovat, mislim da je predmet, da je suština u ovom trenutku problem sama Deponija, znači skupljanje, dali je to razdvojeno skupljanje, naravno cilj nam je da vršimo razdvojeno skupljanje, po osnovnom principu upravljanje otpadom znači što podrazumijeva intervenciju na izvoru, intervencija u domaćinstvu, kancelariji, itd., itd., drugo, transport otpada do deponije, i on je takav kakav jeste, ne možemo da riješimo transport i da riješimo sistem sakupljanja ako imamo takvu deponiju kakvu imamo sad, ništa nam to u ovom trenutku ne znači, međutim znači drugo, obrada otpada postupcima sortiranja na lokaciji deponije na postojećoj sortirnici, da vidimo šta se može uraditi na postojećoj sortirnici. Trenutno je procent izdvajanja apsolutno nedozvoljiv, 2%, od 45.000 tona 800 tona je izvučeno i pitanje je gdje on završi, itd. Prema tome, nedopustivo je da je samo 2%, apsurdno je da ako je to tehnički ispravno a izdvaja se  samo 2% otpada diskutovat o takvoj sortirnici, to nije ni sortirnica, ne znam ni ja šta je, itd. I na kraju najveći problem, konačno zbrinjavanje nekorisnog ostatka iz procesa sortiranja, znači konačno zbrinjavanje postupkom deponovanja na deponiji Uborak. Možemo diskutovat o drugim metodama konačnog zbrinjavanja, ali za period od 1, 2, 3 godine dana bez nekih izuzetno, izuzetno velikih ulaganja nema ništa, a da ne govorimo o finansijskim sredstvima. U ovom trenutku, po mom dubokom mišljenju, po našem izvinjavam se, da ne govorim u svoje ime, zato što smo radili više dana u grupi, najjeftiniji i najbrži sistem da se zadovolje svi ovi zahtjevi koji su postavljeni pred ovo Gradsko vijeće je pitanje sanacije sa istovremenim nastavkom eksploatacije deponije. To znači da moramo sada rješavat pitanje Deponije, pitanje skupljanja i prečišćavanja deponijskog filtrata i procjednih voda, sakupljanje i zbrinjavanje deponijskog plina, monitoring i zatvaranje Deponije.
Pred vašim javnim oglasom praktično postavljen je godišnji kapacitet 45.000 tona komunalnog otpada zbrinjavanja, na period od 5 godina plus, nekako ćemo protumačiti to plus svako na svoj način. Razmatrajući svu problematiku ovdje smo razdvojiti 2 prioriteta, prioritetne intervencije u cilju održavanja kontinuiteta zbrinjavanja, odnosno deponovanja, i na kraju perspektivna istraživanja bez nekih većih finansijskih ulaganja. Mislim da koliko nam je poznato, ne raspolažete velikim finansijskim ulaganjima da idemo sad na neke spalionice, ne znam ni ja na pirolize, ovo, ono,  itd. Prema tome, prioritet po našom zaključku je iznalaženje otpimalne lokacije za izgradnju nove kasete. Ja govorim o kasetama, to je jedna sekcija, jedan prostor koji se dijeli na sekcije maksimalne širine 30-tak metara i raspoložive dužine. Na tu sekciju se ugrađuje sistem za sakupljanje, prvo se vrši priprema podloge, profilisanje podloge, ugradnja PHD folije znači koja sprječava prodor procjednih voda u tijelo deponije, odnosno u podlogu, ugradnja drenažnih cijevi za sakupljanje procjednih voda, zatim ugradnja drenažnog sloja, zaštita, i ide kasnije deponovanje.
Potrebno je prema tome da se:
1) prvo da se nađe odgovarajuća lokacija u zoni Deponije.  
2) da se ide na ugradnju plinskih kolektora, za to nam je potrebna zapremina za ovih 5 godina negdje oko 300.000 kubika otpada. Drugi prioritet je izgradnja postrojenja za prečišćavanje voda.
3) prioritet je instaliranje postrojenja za spaljivanje deponijskog plina na baklji.
4) dogradnja i instaliranje odgovarajućih mašina i postrojenja za povećanje efikasnosti rada sortirnice.
5) ugradnja mreža oko mjesta deponovanja u cilju sprječavanja razlijetanja lakih materijala, plastike, novina, itd.
6) angažovanje dodatnih građevinskih mašina za iskop, utovar i transport i ugradnju inertnog materijala u tijelo deponije.
Nedopustivo je da vi sad ovdje, ja sam našao jedan podatak, da se svega 5% inertne mase ugrađuje u tijelo deponije za zaštitu deponije, to nije dovoljno, treba da se kreće negdje od 10% do 15%, sa posebnim akcentom da se zaštite kosine postojećih deponija, da se spriječi ulazak zraka u tijelo deponije.
I evo ovako, znači prognozna finansijska ulaganja u prioritetne intervencije. Znači način finansiranja za izgradnju kaseta, otprilike za 5 godina treba nam 35.000 m2 novih površina, imamo jediničnu cijenu koja se operiše na regionalnoj Deponiji Mošćanica to je 85 KM po m2, znači za podlogu Deponije nam treba otprilike oko 3.000.000 KM. Način finansiranja, ALBA-Group iz Berlina je spremna da uloži ta sredstva, naročito uz odgovarajuće dogovore I sa Gradom Mostarom. Projektna organizacija koja bi radila taj novi projekat, mislim da to može da uradi ALBA BiH i rok za projektovanje i izgradnju, uz odgovarajuće da kažem razgovore i dogovore sa federalnim Ministarstvom turizma i okoliša, bi bio oko 6 mjeseci. Za 6 mjeseci bi se na neki način uklopili da bi premostili taj raspoloživi odnos, da bi do tad uspjeli da se održimo u novom prostoru na Deponiji. Drugi prioritet je izgradnja postrojenja za pročišćavanje procjednih voda. Ovdje smo se bazirali na iskustvima stečenim na regionalnoj Deponiji Mošćanica jer sam rekao da je regionalna Deponija Mošćanica jedina deponija koja zadovoljava sve uslove propisane evropskim normativima. Prije par godina urađen je, odnosno postrojenje za prečišćavanje procjednih voda postupkom reverzne osmoze. Smatramo da bi troškovi ugradnje tog postrojenja iznosili oko 1.900.000, opet ALBA iz Berlina je spremna da razgovara sa Gradom Mostarom o finansijskim ulaganjima.
Zatim, izgradnja sistema za sakupljanje i spaljivanje deponijskog plina na baklji, znači treba povezati sve plinske kolektore koji su izgrađeni u sistem sa savitljivim plastičnim cijevima, dovest na baklju i vršit spaljivanje. U tom slučaju izbjegli smo neprijatne mirise i nemamo ni ove stakleničke plinove i ostalo. Išli bi sa aktivnim otplinjavanjem, što znači aktivno otplinjavanje, da vršimo isisavanje pod malim pritiskom negdje oko 0,3 bara isisavanje do sadržaja metana oko 45%, kad padne ispod 45% zaustavili bi postrojenje, čekali da se akumulira, otprilike 8 sati dnevno išli bi na spaljivanje, a ostalo bi čekali da se stvore nove količine plina u deponiji. Cijena toga iznosila bi negdje oko 400.000 KM i godišnji eksploatacioni troškovi znači iznosili bi negdje oko 100.000 KM. Opet je ALBA spremna da učestvuje sa Gradom Mostarom u tome.
Zatim dogradnja i instaliranje odgovarajućih mašina i postrojenja, za kvalitetnu zaštitu tijela i kosina deponije treba više inertnog materijala. Ako Deponija posjeduje tu opremu hvala bogu, ako ne posjeduje ALBA u BiH ima dovoljno potrebnih mašina da uskoči da se to na taj način rješava.
Ovo je sad znači vezano za sortirnicu. Sadašnja sortirnica, znači iskorištenje, produkcija sekundarnih sirovina na sadašnjoj sortirnici je svega 2%, 800 tona godišnje. Sortirnica ne posjeduje dovoljnu prateću, da kažem strukturu, zato se predlaže da se postojeća sortirnica dogradi sa jednim tzv. ravnim bunkerom, znači da kamioni dolaze i istresaju otpad na ravni bunker, na ravnu površinu betoniranu i asfaltiranu i iz tog otpada izdvajamo krupne predmete otpada koji nisu podesni za selektiranje, npr. felge, stare madrace, ovo, ono, itd., i otprilike treba nam negdje tog prostora od 1500 m2 da se uredi taj prostor, natkriveni naravno i naravno za ulaganje novih mašina i izgradnju tog postrojenja i nadstrešnice treba nam evo ovdje piše negdje oko milion KM. Vrijeme ugradnje i izgradnje je oko 4 do 6 mjeseci.
Evo jedan podatak, ako bi to uradili na bazi svih uticajnih faktora, možemo očekivat da bi u roku od godinu, maksimalno do dvije godine, podigli nivo iskorištenosti sekundarnih sirovina iz otpada negdje i do 15%. To znači da bi uspjeli godišnje od 45.000 tona otpada znači negdje oko 6.000-7.000 tona izdvojiti sekundarnih sirovina, to je novac, i drugo, smanjili bi postojeću zapreminu Deponije za deponovanje tih količina.
Angažovanje građevinskih mašina, to sam rekao, znači ako Deponija nema dovoljne kapacitete mašina, ALBA je spremna odmah da uskoči sa potrebnim mašinama, dali kontinuirano ili povremeno -zavisi.
I na kraju ugradnja mreža oko mjesta deponovanja u cilju sprječavanja razbacivanja otpada, znači otprilike trebalo bi jedno 80.000 KM da zaštitimo ovo razlijetanje otpada, da smanjimo ustvari, teško ćemo zaštitit, ali da smanjimo vjetar da raznosi to, itd.
Ovo je sad vezano za sredstva, za naredni period također vršiti odgovarajuća istraživanja koja ne traže velika finansijska sredstva, znači planirano istraživanje u narednom periodu


proizvodnja komposta iz biootpada na lokaciji deponije. Ako uspijemo obezbjedit sredstva da smanjimo, jer u našem otpadu, odnosno u svakom komunalnom otpadu na našem prostoru BiH, nalazi se negdje oko 30% biootpada, zelenog otpada, 70% nalazi se organskih komponenti, itd. Znači da istražujemo i mogućnost izgradnje postrojenja za proizvodnju komposta. Drugo, u zavisnosti od zahtjeva i finansijskih mogućnosti da razmatramo mogućnost proizvodnje RDF-a i SRF-a, to podrazumijeva da se proizvodi gorivo iz otpada, toplotne moći od 11.000 do 12.000 kilođžula po kg, taj otpad se može koristit samo u cementari Lukavac, i da se proizvodi eventualno mnogo kvalitetnije gorivo SRF sa minimalno 18.000 do 20.000 kilodžula po kg, on se može koristiti u TE Kakanj zato što se sagorijeva direktno u rotacionoj peći. To su dobre želje i svi ovi ljudi koji su prije govorili ovo-ono, to je fino, međutim to traži strašnu disciplinu traži, mnogo angažovanja i novaca. itd. Zatim proizvodnja energije, nije realno očekivat da se može u malo vremena dobit saglasnost za instaliranje, prostorne saglasnosti i odgovarajuće saglasnosti ovog našeg Ministarstva za okoliš i turizam. Prema tome, ja imam jednu svoju obzirom da sam ja o ovim temama pričam dosta godina, jedina realna mogućnost u BiH kad je riječ o proizvodnji električne energije, razmatranje 3 velika centra - to je centar Zenice, centar Sarajeva i centar Mostara. Tu imamo godišnju proizvodnju komunalnog otpada negdje oko 400.000 tona, 400.000 tona bio sam na više tih spalionica u Njemačkoj za proizvodnju električne energije obezbjeđuje pogon jednog agregata od 32 MW, što pokriva potrošnju električne energije otprilike jednog naselja sa 60.000 ljudi. To je realno, a sad da radi Zenica svoje, Sarajevo svoje, Mostar svoje, da upropaštavamo, da ne kažem sve ovo što prati nije realno, a imamo autoput sada, imamo željezničku prugu, zato i gradimo sve ove infrastrukturne objekte da nam bude lakše. Dobro, to je to otprilike to, vi izvucite zaključak svako za sebe.

U raspravi po prezentaciji  ALBA Group sudjelovali su Salem Marić, Damir Šunjić, Arman Zalihić, Vlado Jerkić, direktor ALBE u BiH, Ivan Zelenika, Miroslav Grubišić, Amira Trbonja  načelnica Odjela za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove, Antonio Zelenika, Mirza Drežnjak,  Slaven Bevanda, Adil Šuta, Omer Hujdur ispred Udruženje „Jer me se tiče“ i  Mario Kordić, gradonačelnik Grada Mostara

Poslije prezentacije zainteresiranih ponuđača predsjednik Vijeća je dao pauzu od 10 minuta, kako bi rukovodstvo Gradskog vijeća, gradonačelnik i predsjednik Odbora za stambeno komunalne poslove, zajedno sa predsjednicima klubova stranaka formulirali  zaključke koje će usvojiti Vijeće

Incijative

Nakon pauze predsjednik Gradskog vijeća Salem Marić istakao da je ovo bila jedna jako kvalitetna tematsku sjednicu po pitanju Deponije Uborak, i ove prezentacije su otvorile nove mogućnosti u načinu zbrinjavanja komunalnog otpada u Gradu Mostaru,
 
Zatim je pročitao tri Zaključka koji su definirani  u pripremi za sjednici  i otvorio raspravu o istim.
U raspravi po pročitanim Zaključcima sudjelovali su Radmila Komadina, Mirza Drežnjak, Antonio Zelenika koji je naglasio da je o ovoj temi trebao da raspravlja i Odbor za urbanizam, građenje i zaštitu okoliša, jer je po članku 63. Poslovnika Gradskog vijeća  Grada Mostara i to u njegovoj nadležnosti. Znači Odbor za urbanizam, građenje i zaštitu okoliša nije upoznat nikako bio sa ovom temom.
Predsjednik Vijeća je je istakao da je ovo  radila radna skupina, nije radio nijedan Odbor  posebno jer je Zaključkom određena radna skupina za pripremu ove sjednice i donošenje Zaključaka.
U raspravi su još sudjelovali viećnici Arman Zalihić, Irma Baralija, Ibro Husnić, Kažimir Milićević i Vesna Šunjić

Poslije rasprave uslijedilo je ponovno pojedinačno čitanje i  usvajanje Zaključaka.

Prvi Zaključak:
„U proceduri izmjena i dopuna Prostornog plana Grada Mostara odredit će se lokacija za deponiranje otpada u Gradu Mostaru, te ako bude potrebe inicirati prema većim razinama vlasti izmjene i dopune prostornih planova HNŽ-a, F BiH-a i BiH-a, u kojima bi se utvrdila lokacija za deponiranje otpada u Gradu Mostaru“.

Za predloženi zaključak glasala su 24 vijećnika, 7 protiv, suzdržanih nije bilo.  
Zaključak je usvojen.

Drugi Zaključak:
„Grad Mostar će osigurati financijska sredstva predviđena planom prilagođavanja ili prilagodbe upravljanja otpadom za regionalnu deponiju Uborak-Buđevci Mostar putem grant sredstava sa većih razina vlasti i međunarodnih financijskih organizacija i kreditnim zaduženjima kod banaka.“

Zaključak je usvojen sa 32 glasa za (jednoglasno), protiv i suzdržanih nije bilo.

Treći Zaključak:
„Gradonačelnik će formirati radnu skupinu koju će sačinjavati: predstavnici Odbora za stambeno-komunalne poslove, predstavnici Gradske uprave Grada Mostara, vanjski suradnici iz oblasti zaštite okoliša, ekologije, vodoprivrede, šumarstva, itd. A zadaci radne skupine su: da izvrši analizu svih prezentacija i da nakon analize predloži Gradskom vijeću Grada Mostara najpovoljniju, odnosno najprihvatljiviju opciju koja je povoljna za Grad Mostar, a koja je sukladna sa Strategijom upravljanja otpadom F BiH, i sljedeći zadatak je, da prati daljnje aktivnosti na Deponiji Uborak-Buđevci Mostar, a posebno po pitanju provedbe plana prilagođavanja i prilagodbe upravljanja otpadom za regionalnu deponiju Uborak-Buđevci Mostar i da kvartalno izvješćuje Gradsko vijeće Grada Mostara o provedenim aktivnostima.“

Zaključak je usvojen sa 32 glasa za (jednoglasno), protiv i suzdržanih nije bilo.


Sjednica je završena u 17,50 sati

Z A P I S N I Č A R      P R E S J E D N I K
  Marija Soldo           Salem Marić